Mary May – nova kraljica glazbene scene začarala Močvaru

Bajkovita priča talentirane kantautorice jedan je od sjajnijih trenutaka na novoj hrvatskoj glazbenoj sceni

Piše: Emanuela Tomino

Svaka bajka vodi nas u svijet u kojem se čudesno i nadnaravno isprepleću sa zbiljskim, a granice između prirodnog i natprirodnog, stvarnog i izmišljenog su maglovite poput izgubljenih sjećanja. Upravo bajkovito zvuči priča darovite kantautorice Mary May, glazbenice koja nas je svojim prvim objavljenim singlom osvojila na prvo slušanje. Na prve taktove najnježnije pjesme, “Softest Tune”, domaća kritika unisono se poklonila ovom veličanstvenom vokalu i kantautoricu okrunila za novu kraljicu hrvatske glazbene scene.

Poput svakog folklornog klasika, priča o princezi ili kraljici počinje sa skromnošću i ljupkošću, osobinama koje nepobitno krase djevojku, ženu, koja se skriva iza umjetničkog imena Mary May. Kako je javnosti otkrila u dosad već nebrojenim intervjuima, prve stranice njezine priče napisane su nekim čarobnim perom – djevojka koja do prije godinu dana nije ni razmišljala o ovoj avanturi, odjednom se našla okružena stihovima, melodijama i emocijama koje su tražile da ih posloži u savršenoj harmoniji. Daleko da Mary May nije glazbeno obrazovana, samim time njezino školsko pero poslužilo je da svoje emocije savršeno artikulira, iskreno i hrabro, na jednostavno predivnom debitantskom izdanju koje mnogi smatraju najboljim debitantskim izdanjem posljednjih desetljeća. Gotovo godinu dana kasnije, nakon objave predivnog albuma prvijenca i nekoliko sjajnih nastupa, Mary May se našla u samom vrhu glazbene scene.

Autentičnost i darovitost kantautorice prepoznala je i publika koju ni uspavana veljača ni prohladna noć usred radnog tjedna nisu spriječile da joj ovu srijedu, 13. veljače, oda priznanje okupljanjem u velikom broju u zagrebačkom klubu na savskom nasipu. Ne mogu se oteti dojmu da se posljednje vrijeme odvijaju značajni trenutci na hrvatskoj glazbenoj sceni, trenutci koji još u nekoj poluskrivenoj formi optimistično najavljuju da je pred nama neko novo zlatno doba glazbe te da ćemo tek s vremenskim odmakom nostalgično svjedočiti toj čarobnoj auri viđenog. Nije samo do sjajnih i talentiranih glazbenica, Nine Bajsić i Jasmine Bojić koje su nas sjajno uvele u bajkovitu kasnu srijedu ili zvijezde večeri svog prvog samostalnog nastupa, već i ranijih koncerata koji su počeli puniti hrvatske najveće klubove, poput koncerta Svemirka u Tvornici kulture. Interesantne su to pojave koje ne možemo u potpunosti dokučiti, kako kaže Mary May – stvari na koje ne možemo staviti prst i definirati ih, ali ih duboko osjećamo.

Glazbu je Mary May, kako sama otkriva, uvijek smatrala dijelom vlastitog identiteta, pa tako i glazba koju stvara odaje ono najintimnije i najvrjednije, ono što se ne govori svakom, no što kroz ovu formu postaje dostupno svakom zainteresiranom uhu. Ona pjeva o ljubavi, izgubljenoj i ponovno pronađenoj, ali i o izlasku iz zone komfora te otkrivanju sebe i svoje životne svrhe. Pozornica još uvijek nije mjesto na kojem se osjeća kao doma i potpuno slobodno kao u svojim pjesmama, no svoju zonu ugode postigla je okupljanjem zanimljive glazbene obitelji oko sebe. Srodne duše pronašla je u glazbenicima koje opet možemo kruniti samo hvalospjevima – Luka Čapeta na gitari, Marin Živković na saksofonu i Borko Rupena na bubnjevima svojim su interpretacijama glazbi u koju smo se zaljubili prilikom slušanja albuma udahnuli novi život, novu očaravajuću energiju. Ovaj spoj je nesumnjivo dodatno očarao već Začaranu Močvaru, a happy end i daljnji razvoj ove bajke s veseljem ćemo otkrivati stranicu po stranicu, koncert po koncert, pjesmu po pjesmu.