Nik Oroši “Underline” – Mnogo više od ambijentalnog loungea

"Underline", koji uskoro izlazi i na vinilu, je naprosto projekt koji funkcionira na više razina

Piše: Zlatko GALL

NIK OROŠI
“Underline”
****

Glazba je – za kavopije i glazboljupce – poput finog espressa. Jer, što zna svaki barista koji prati načela talijanskog poučka „quattro M“ iliti „miscele, moulino, machina, mano“, nije važno samo imati dobru sirovinu (kavu), dobro baždaren mlinac, sjajan cafe-aparat već i dobru „ruku“. Kod glazbe, posebice elektroničke u izvedbi (manje-više) do-it-yourself majstora, osim pametno odabranih semplova, kompjutora i studijskih „gadgeta“ itekako je važna „ruka“. Točnije osjećaj kad i kako što dodati, kada pustiti da iz kvalitetne mješavine teku vitalni glazbeni sokovi i arome, a kada ih valja zaustaviti. Nik Oroši očito – kako pokazuje njegov sjajan kafić „Eli’s“ te album „Underline“ – to dobro znade. I kao barista i kao glazbenik.  

Uvodnu „Illuminated“  otvaraju nježni sintovi koji se uz postupno podebljavanje zvučne slike vokalima i ritam sekcijom pretvaraju u prozračnu mantričku temu koja usisava u osebujan glazbeni svijet Nika Orošija. Istovremeno „starinski“ s prizivanjem poduka veterana elektronike i krautrocka poput Tangerine Dreama, ali i ovodobna s inzistiranjem na preciznoj melodiji bez razvodnjavanja broja u ambijentalnu „zidnu tapetu“ uobičajenu za produkcije easy-listening loungea.

Autorski postupak je još očitiji u sljedećoj „In Denial“ (a posebice u njenoj „extended“ verziji) s fluidnim omotačem kojeg se „sidri“ diskoidnim ritmom (i arhaičnim elementima), naglašenijim vokalom, ali i klavijaturama koji vele da je nadahnuće i u suvremenim postupcima (uvjetno rečeno) ambijentalne elektronike  i u „old school“ zvukovnici. Očito je to i u „Instead Of Flowers“  koja je građena oko jednostavne, no upečatljive melodijske fraze i moćnog basa s podrškom u razigranom ritmu euro-disca.  „Whispering Your Name“ zaziva asocijacije na staze kojima su nekoć išli i Soul II Soul, no uz Nikov prepoznatljiv autorski „touch“ kojeg trajno karakterizira organsko spajanje ritmički bogatih (plesnih) podloga i fluidne nenametljive nadgradnje „garnirane“ maštovitim umetcima. Oni pak naizgled lijenoj kotrljajućoj repetitivnoj temi jamče raznolikost glazbene tapiserije od početka do kraja zazivajući opetovana slušanja ne bi li se otkrile sve nijanse finoga tkanja. „I’ll Give You My Love“ otvaraju udaraljke prije nego li ulete „masni“ i raskošni sintovi i eterični vokal „orkestrirani“ poput klasika chamber-popa vješto križanih s poetikom jednih Pet Shop Boysa. Temu, uzgred rečeno, ne bi bilo teško zamisliti i u verziji živih instrumenata s naglašenim „štrajhovima“, čvrstom „rokerskom“ ritam sekcijom i moćnim muško-ženskim vokalima. „Oslo Barcode“ je posve drugačiji s uvodom koji zaziva metronomske otkucaje srca uz mračne teksture koje se „razvedravaju“ ulaskom plesnog ritma i razvojem teme u smjeru zanimljive diskoidne stilizacije. Oroši je i ovdje – kao i na cijelom albumu –  pokazao istančani smisao za dramaturgiju jukstapozicijom „mračnog“ i „vedrog“ postigavši – poput kakvog baroknog slikara – glazbenu međuigru „chiaroscura“.

“Underline” (koji uskoro izlazi i na vinilu) je naprosto projekt koji funkcionira na više razina. I kao kolekcija dopadljivih i pametno skockanih pojedinačnih brojeva koje valja slušati koncentrirano upijajući sve njihove različite sastojke i kao zaokružen album kojeg se opetovano može vrtjeti i kao sjajnu zvučnu pozadinu. Naravno, idealno uz čašicu nečeg dobrog ili uz vrhunsku kavu. (Album se može besplatno skinuti s Orošijeve web stranice www.nikorosi.com)