PARANGALL | Dejan Cukić & Spori Ritam – Umješno začepljena diskografska rupa

Friški album Sporog Ritma mogao bi se nazvati svojevrsnim svođenjem računa drsko bogatih karijera i samog Dejana i grupe glazbenika

Piše: Zlatko Gall

DEJAN CUKIĆ & SPORI RITAM
Ulica bez brojeva
Croatia Records
*** ½

Diskoidni bas, klavijature s novovalnim koloritom  i gitarski naglasci a la Police u uvodnom broju „Prvi let“ zgodno upućuju na stilistiku osamdesetih u koju je dobrano uronjen friški studijski album Dejana Cukića i Sporog Ritma „Ulica bez brojeva“. Ništa čudno zna li se da su i Dejan i njegovi „dečki“ stasali na beogradskoj sceni kasnih sedamdesetih i tijekom osamdesetih te prošli kroz razne faze Dejanovog Bulevara. Grupa koja je krenula sa svojom neuobičajenom fuzijom sympho rocka – od kojeg su baštinili aranžmane – i punka čiju su energiju posvojili evoluirala je prema novovalnom zvuku skladbama poput „Nestašni dečaci“ ili albumom „Loš i mlad“ (prolazeći kroz iste tranzicije kao i Pađenov Aerodrom) da bi se dio benda i sam Cukić nakon razlaza priključili Bajagi u Instruktorima. Slijedeća postaja bio je Spori Ritam bend u kojem su srastali raznorodni utjecaji od claptonovsko-knopflerovskih stilizacija, natruha poetike bendova poput Carsa križanim s praskavim gitarama ili pitkim melodijama rock mainstreama utkanim u balade do funkoidnih začina, riffova a la Stones, citata „klasične literature“ šezdesetih …  Posve logično jer, uzgred rečeno,  Cukić je svih tih godina vozio na dva paralelna kolosijeka i kao izvođač i kao odličan rock novinar i publicist i prevoditelj hrpetine rockerskih biografija vraški dobro upoznat sa aktualijama ali i ključnim etapama u povijesti rocka.

Stoga bi se i friški album Sporog Ritma mogao nazvati svojevrsnim svođenjem računa drsko bogatih karijera i samog Dejana i grupe glazbenika koji su protutnjali kroz mnoge beogradske bendove. Stoga je, recimo, „Srce od kamena“ tipičan komad izvanvremenog pop-rock brzaca s retro štihom osamdesetih, naslovna skladba (za koju je tekst napisao Nikola Čuturilo Čutura) barem dijelom podsjetnik na balade Bore Čorbe a „Pamet u glavu“ uspjela novovalna stilizacija (a la Simple Minds)s gugutavim basom i frazom koja vuče i na Springsteenovu „Hungry Hearts“. „Rozana“ Dragana Mitrića je pak „uskrsnuli“ nikad objavljen broj s demo kazete Bulevara iz 1983. naslonjen na caleovski (doduše ubrzani) laid-back (na kojem je karijeru napravio Chris Rea),  „Neće promeniti moj svet“  prpošni broj s praskavom gitarom Safeta Petrovca, „Mesečar“ je odlična „barokna psihodelija“ (kako ga je nazvao sam Cukić) basiste Predraga Milanovića kao bezgrješan podsjetnik na šezdesete kojemu poseban šarm daje neobičan Dejanov vokal, retro-klavijature (sint koji kao da je stigao iz ranih sedamdesetih) i sjajni pozadinski vokali. „Pamti me“ je Bajagin davnašnji „zaboravljeni“ broj napisan za nesuđeni Dejanov album prvijenac, sfumatozna balada kojoj su Cukić i bend (a posebice dvojac Milanović i Petrovac) dali primjereno ruho a „Suveniri ljubavi“ puhačima podebljan živahan pop-rock broj s okusom Instruktora , gitarskim vožnjama Safeta Petrovca i upečatljivog Mitrićevog klavira . Još jedna suradnja Dragana Mitrića (koji je i potpisao većinu brojeva) i Nikole Čuturila dala je fini zaključni blues „Još ovaj put“.

Kao svojevrsni „companion“ friškim snimkama Croatia records je u okviru svoje edicije „Greatest Hits  Collection“ objavila i veoma dobru kompilaciju Dejana & Sporog Ritma koja plastično – kroz 18 zgoditaka – p(r)okazuje sve mijene dugovječnog benda koji je, barem s ove strane Drine, nezasluženo ostao u sjeni.