PARANGALL | Drive By-Truckers, “The Unraveling” – Rock and roll kao mozak s jajima

Sama esencija onog što je band oduvijek bio: iskrenog nekalkulantskog rocka

DRIVE-BY TRUCKERS
The Unraveling
ATO
*****

Piše: Zlatko Gall

Svijet je odavno već ne samo medijski umreženo globalno selo već i „globalna kloaka“ sa svojom autodestruktivnošću, civilizacijskom deevolucijom, lažnim vijestima i populističkom politikom  te retrogradnim procesima koji rastaču i „prirodu“ i „društvo“. Uzlet primitivizma, bujanje ekstremizma svih oblika i boja, korupcija u svim porama društva, licemjerna a nerijetko i brutalna politika prema imigrantima, prljava politika i još prljavije pravosuđe  pa i teledirigirani ratovi koji se vode zbog geopolitičkog koristoljublja ili mali prljavi ratovi koji se vode na domaćem terenu ogrizlom u kriminal i nasilje, nisu samo obilježje velikih i moćnih već i onih najmanjih. Najkraće rečeno, svijet na pragu ovomilenijskih „dvadesetih“ i na „makro“ i na „lokalnom“ planu raspukao je po svim šavovima te sa sve većim poderotinama i jazovima  ne djeluje kao obećanje izgledne budućnosti.

Može li se takva slika stanja na terenu prepoznati u popularnoj glazbi? Tek ponekad. Prije okruglih šezdeset godina Amerika je iznjedrila svoje prve pjesnike bunta i protesta, svoje „glazbenike savjesti“ i kasnije bardove generacijske pobune. Prije četrdesetak godina Velika Britanija je punkom i akcijašenjima žestoko udarila po thacherovskoj politici te pogonjena mladenačkim gnjevom i frustracijama otvorila širom vrata glazbenom „vrlom novom svijetu“. A danas?

Ne baš. Naravno, oduvijek su postojali jezičave „bukadžije“ i glazbenici savjesti. I kod nas kad su reperi preuzeli palicu žestokih kritičara pljujući svoju neuljepšanu istinu o hrvatskom svagdanu. Pljuju ju – naizgled izravnije no ikada – i danas no kritika se brzo pretvori u vic i doskočicu kad uleti u šarenu ambalažu mainstreama s „rajmama“ o krvavim uličnim obračunima koje pjevuše i djeca u nižim razredima osnovne. Jer kakav su to „štok“ i „vjeverica“ u brutalnim rimama o političkim lopinama i kriminalcima, kad ih svakog dana u slatku vodicu pretvaraju naslovi dnevnih novina,  vijesti s portala i „real life“ klipovi s You tuba. Ima li dakle danas ikakvog smisla snimati pjesme i albume koji bi se, umjesto banalnih ljubavnih priča, bavili sumornom slikom stanja na terenu?

Drive By-Truckers – već veteranski američki alter country/southern rock band – su svojim 12. albumom pokazali da ima. Barem u Americi.  Jer ako su 2016. albumom „American Band“ burno reagirali na Trumpa i naznake onoga što Sjedinjene Američke Države čeka u njegovom mandatu, albumom  „The Unraveling“ su pomno secirali godine u kojima je, ne samo po njihovom mišljenju, Amerika sve dublje tonula u korupciju, rasizam, ksenofobiju, ulično nasilje sa suludim pohodima masovnih ubojica, sve veću socijalnu nejednakost…

Drive-By Truckers su zaorali duboko u tu i takovu Ameriku i na površinu izvukli naramak bolnih tema. I isporučili ih već poslovičnom autorskom snagom bez obzira jesu li zagrmjeli s tri jurišne gitare ili u baladnom iskazu – poput uvodne „Rosemary With A Bible And A Gun“ s južnjačkim spleenom i klavirom la Randy Newman – isporučili bluesom i countryjem nadahnute teme. Možda „The Unraveling“ nije najveseliji ili najzabavniji album Drive-By Truckersa ali je sama esencija onog što je band oduvijek bio: iskrenog nekalkulantskog rocka.

„Armageddon’s Back In Town“ – znakovitog naslova – je tako žestoka poput Springsteenovih brojeva s E-Street bandom i moćnim gitarama koje su još eksplozivnije u „Slow Ride Argument“. Patterson Hood kao glavni autor nikad nije želio vrdati ni tekstom ni glazbom pa je svaki od brojeva ubojito izravan. Čak i oni sporijeg tempa poput „Thoughts And Prayers“ koja bi, kao rasni alter-country broj, prošla i na albumu Wilca ili pak „Heroin Again“ sa zvečećim gitarama a la Roger McGuinn ili Tom Petty. Obje s izvrsno pogođenom atmosferom koja još više naglašava uvjerljivost tekstova. Sjajna „Babies In Cages“ recimo poseže za „masnim“ južnjačkim rhythm and blues grooveom dok govori o skandaloznom odvajanju djece emigranata od roditelja. „Grievance Merchants“  pak s napaljenim gitarskim dionicama govori o indoktrinaciji klinaca rasističkom i ultra-desničarskom propagandom… Vrhunac albuma je ostavljen za kraj s podužom „Awaiting Resurrection” kao zlokobnom dijagnozom o „postojanju zla na ovome svijetu“ koje čini da se sve nekoć veliko i vrijedno urušava i blijedi. Ne baš optimistična poruka za kraj ali, s druge strane, i upozorenje da možda još nije kasno za promjene. Jer Drive-By Truckers kao da cijelim albumom žele ispisati dijagnozu bolesti „trumpizma“ i današnjeg američkog društva ali i pozvati na njegovo liječenje.