PARANGALL | Dua Lipa, “Future Nostalgia” – Očaravajući pop za danas i blisko sutra

Pravi spoj "budućnosti" i "nostalgije"

Piše: Zlatko Gall

Očaravajući pop za danas i blisko sutra

Dua Lipa
Future Nostalgia
Warner Records – Dancing Bear
****

Mada sam uvijek više sklon tavernama, „pajzlima“ ili restoranima s imenom „Dvije lipe“, drugi album britanske – zapravo globalne – mega pop  zvijezde Dua Lipa, vraški je dobar diskografski projekt.

Nakon prvijenca iz 2017. koji joj je donio golemu sljedbu i još veći komercijalni uspjeh, albumom „Future Nostalgia“ učinila je korak više. Zapravo, posve opravdala naziv albuma koji je doista, ni manje ni više, pravi spoj „budućnosti“ i „nostalgije“. Onog prvog zbog sjajno opipanog pulsa ukusa današnje (a i buduće) pop publike a onog potonjeg zbog uronjenosti gotovo cijelog albuma u davnašnje pouke plesnog pop mainstreama. Zapravo, ne baš toliko davnašnje već iz vremena odrastanja i formiranja njenog glazbenog ukusa u vrijeme „post-disca“ osamdesetih – kada nove generacije otkrivaju i Giorgia Morodera i Chic –  novovalnih diskoidnih stilizacija Blondie, Princea, Jamiroquaia ali i No Doubta, Daft Punka, Timbalanda, Outcasta… . Odnosno, ako bismo te utjecaje nabrajali kronološki i žanrovski, disca sedamdesetih, plesnog popa osamdesetih i klupske glazbe devedesetih.  

Naslovni broj koji otvara album u orbiti je Timbalanda iliti plesno zaraznog hip-hop/popa križanog s princeovskim „grooveom“ i – dakako – rasni hit za plesne podije i radija. „Don’t Start Now“ još više naglašava začine funka s basom čiji su korijeni još u učenjima Bootsyja Collinsa i umetkom „phillyjem“ nadahnutih „gudačkih“ sintova  te diskoidnog „handclapping“ efekt koji su prisutni i u mid-tempo broju „Cool“.

Užurbana „Physical“ u kojem je i mrva Madonne i (pazi sad!) Blondie i Joan Jett, bogomdan je plesni/workout predložak za aerobic ili teretane, vožnje biciklom i trčanje. „Levitating“ – zarazno plesna već nakon prvog takta – posvaja poduke Chica obdarene i ubojitim refrenom, reperskim dionicama sa „zborskom“ podrškom pozadinskih vokala a „Pretty Please“ dokaz da se i u „smirenijim“ temama Dua Lipa snalazi bez greške. I opet kopča s ostatkom albuma su princeovski (minimalistički) manirizmi i moćni bas. „Hallucinate“  ponovo uskače u cipele discoidnog ravea dok je „Love Again“  vješto posvojila sample „My Woman“ Ala Bowllyja dobro znane teme u remakeu White Towna, nalijepivši je na lepršavu radiofoničnu plesnu pop temu.

Da joj citati dobro idu pokazala je i u „Break My Heart“ koju otvara bas i gitarska fraza INXS-a na kojoj je građen hit „Need You Tonight“ (vješto nadograđena retro „philly“ sintetskim „gudačima“ i „handclappingom“). Posebnu pažnju zaslužuje „Good In Bed“ – s tekstom o „humpa cumpanju u krevetu“ budući da se naslanja na tradiciju music halla prevedenu na jezik ovovremenog maestralno skockanog popa. Zaključna „Boys Will Be Boys“ progovara o (mogućem) seksualnom napastvovanju  i to u stilu čak bliskom izrazu Kate Bush (!).

Dva zaključna broja definitvno ju izvlače iz klišeja (samo) plesne glazbe za novo doba demonstrirajući talent koji se najjednostavnije može nazvati – genijalan osjećaj za pop novog doba.    

Promo fotografija: Warner Records – Dancing Bear