PARANGALL | Norah Jones, Pick Me Up Off The Floor – Velika Norah u reprezentativnom izdanju

"...ultimativni dokaz funkcionalnosti, šarma, pitkosti ali i rafinmana vrhunske glazbenice i pjevačice, utkanih u njenu osebujnu glazbenu fuziju."

“Pick Me Up Off The Floor”, album artwork, Universal Music

Piše: Zlatko Gall

NORAH JONES
Pick Me Up Off The Floor
Blue Note
**** ½

Velika Norah u reprezentativnom izdanju

Nakon četverogodišnje diskografske apstinencije (ne računajući lanjski „mini album“ „Begin Again“) Norah Jones se „pravim“ albumom „Pick Me Up Off The Floor“ vratila u prostor u kojem se najbolje snalazi: prigušene, mahom melankolične skladbe lišene ganjanja pozicija na rang listama hit singlova. Dapače, album je moćna gomilica skladbi koje su mahom ostale u rezervi studijskih sessiona za album „Begin Again“ i kolaboracija odrađenih s Jeffom Tweedyjem i producentom Thomasom Bartlettom (znanim po suradnji sa St Vincent). Uostalom, suradnje Norah Jones veoma dobro idu. Ne samo kad je riječ s prvoligaškim imenima jazza poput Herbiea Hancocka s kojim jer surađivala na njegovom albumu „River: The Joni Letters“ već i s glazbenicima drastično drugačijeg glazbenog profila od njenog bazičnog lounge-jazz iskaza. Poput, recimo Foo Fightersa ili Outkasta i frontmana Green Daya Billiea Joe Armstronga.

Kao pjevačica i klaviristica koja očito poput univerzalne automobilske gume „prianja uz svaku podlogu“ Norah je i na friškom albumu pokazala da se sjajno snalazi i izvan svog žanrovskog terena. Doduše njen „teren“ nikad nije bio žanrovski čvrsto omeđen jer su osim upečatljivog vokala i jazzy-klavira njime vodili puteljci prema jazzu, popu, bluesu, countryju, gospelu… Svi oni manje-više su se našle i u brojevima novog albuma pa je stoga posve logično i očekivano obogaćivanje zvučne slike i puhačima, gudačima, pozadinskim vokalima, pedal-steel gitarom…

Uvodna „How I Weep“ kontrabasom i gudačima (posebice violončelom) priziva melankoliju jednog Nicka Drakea kojoj tipičan Norin timbar daju klavir i električni (južnjački) klavir. „Flame Twin“ je pak iskorak prema southern bluesy rocku s moćnim klavirom, mekanim orguljama, funkom ozračenim gitarama… , sjajna „Heartbroken, Day After“ nježna klavirska balada iz sazviježđa Randyja Newmana s jecajima pedal-steel gitare  a „Say No More“ impregnirana jazzy puhačima uz naklon prema New Orleansu. „This Life“ kao novost donosi raskošne „onozemaljske“ pozadinske vokale, „To Live“ je rasna gospel-country balada s dominantnim klavirom uz začine dvoglasja i sjajnih a la New Orleans puhača a „I’m Alive“ – jedan od najboljih brojeva albuma, plod kolaboracije s Tweedyjem –  upečatljiva skladba o ženskoj samosvijesti i otporu „mačizmu“ uz čarobne preplete gitare i gospel-klavira.   

Iako se tematski album bavi ljubavnim i intimističkim storijama u nekim brojevima poput „Heartbroken, Day After“ u tekstu koji govori kako se teško suočiti sa svijetom koji odlazi dovraga, nije teško zamijetiti i širi društveni kontekst. Istina, skladbe su nastale prije pandemije i rasnih nemira no sasvim sigurno se referiraju na generalni osjećaj nezadovoljstva pa i tjeskobe zbog smjera kojim kroči današnji svijet. Posebice Amerika.

U istu kategoriju apsolutnih zgoditaka spada i balada „Were You Watching?” u kojoj u čudnom (no vraški efektnom) suživotu stoje klavir i sneni keltski gudači. „Stumble On My Way“ je nova rasna balada s „južnjačkim“ štihom i pedal-steel gitarom koja uz klavir daje posebnu aromu broju a zaključna „Heaven Above“ (nova suradnja s Tweedyjem) još nježnija sporovozna klavirska tema.

„Pick Me Up Off The Floor“ je naprosto jedan od najboljih albuma u diskografskom portfelju Norah Jones i ultimativan dokaz funkcionalnosti, šarma, pitkosti ali i rafinmana vrhunske glazbenice i pjevačice, utkanih u njenu osebujnu glazbenu fuziju.