POP GALLAKSIJA | Motownovo carstvo soula šezdesetih (3/5): Marvin i Martha Reeves – plešimo na ulici

Najbolji albumi šezdesetih

Mladi Marvin Gaye

Motownovo carstvo soula šezdesetih – 3. dio

Piše: Zlatko Gall

Marvin i Martha Reeves – plešimo na ulici

Marvin Gaye je shizofrena ličnost! – vrištala je „dijagnoza“ u jednom od davnašnjih portreta velike zvijezde Motowna. Ne bez razloga jer Marvin je bio izvođač s neospornim šarmom i stilom, obiteljski čovjek i veliki vjernik no istovremeno „arogantni tiranin“ (kako su ga znali nazivati) sklon depresiji i narkoticima. Takav je bio i njegov vokal. Nelson George – jedan od najboljih poznavatelja Motowna i autor monografije o Gordyjevom carstvu –  ga je podijelio u tri kategorije: opori rockerski, falsetto tenor te „coolerski“  nježan glas primjeren baladama.

Marvin Gaye nije bio samo sjajan pjevač već i izniman autor (uz Smokeya Robinsona iznimno plodan pisac i za druge izvođače), producent te multiinstrumentalist koji je još 1962. imao prvi hit „Stubborn Kind Of Fellow“. Godinu kasnije objavljen je i odličan album „Stubborn Kind Of Fellow“ na kojem su se osim naslovne skladbe našle i mnoge od najboljih Gayeovih bržih tema iz šezdesetih poput „Pride And Joy“, „Hitch Hike“, „Get My Hands On Summer Lovin’“, „I’m Yours You’re Mine“… Između prvog hita i najvećeg komercijalnog uspjeha u šezdesetima singla „I Heard It Through The Grapevine“ iz 1968. (kojeg je znani američki kritičar Dave Marsh proglasio najboljim singlom u povijesti pop glazbe) razvukla se niska uspjelih albuma.

Samostalnih (poput „The Moods Of Marvin Gaye“ iz 1966. s odličnim izvedbama R&B/soul tema poput „I’ll Be Doggone“, „Ain’t That Particular“, „Take This Heart of Min“, „One More Heartache“… ali i pop materijala poput sjajno izvedene jazzy „Night Time“) te brojeva snimljenih s pjevačicom Tammi Terrell. Riječ je o trolistu albuma koji su 1967. iznjedrili i mega hit „Ain’t No Mountain High Enough“ bračnog autorskog dvojca Ashford i Simpson. Uspjeh Marvina i Tammi okrunjenu iznimnim zgodicima poput “If This World Were Mine“ te „You Are All I Need To Get By“ ali i njihovu ljubavnu vezu, prekinula je Tammina smrt 1970. Kao ostavština su ostala njihova tri (možda i najromantičnija) soul albuma: „United“ (1967.), „You’re All I Need“ (1968.) i – nešto slabiji – „Easy“ (1969.).

Martha & The Vandellas

U Gordyjevom zvjezdanom jatu Motowna šezdesetih blistala je i Martha Reeves s pratećom grupom Vandellas. Njen gospelom nadahnut vokal te sklonost ryhthm and bluesom inficiranim bržim brojevima bio je svojevrsni antipod sofisticiranim pop soul stilizacijama Diane Ross i Supremesa.

Karijeru na etiketi Motowna je započela 1963. singlom „I’ll Have To Let Him Go“ a već slijedeći s baladom „Come and Get These Memories“ popeo se na Top 5 R&B rang liste. Treći singl „Love Is Like A Heat Wave“ s B stranom „A Love Like Yours“ prodan je u milijun primjeraka te demonstrirao uspješnu tranziciju Marthe and the Vandellas od rhythm and bluesa do rasnih soul balada i to bez gubitka prepoznatljive izražajnosti glavnog vokala. Slijedile su „Quicksand“, izvanvremena „Dancing In The Street“ (koju su napisali Marvin Gaye i William Stevenson), „Nowhere to Run“ (1965.), „I’m Ready For Love“ (1966.), „Jimmy Mack“ (1966.), „Honey Chile“ (1967.)…

Nažalost dijelom zbog osobnih problema i Marthinog ovisništva Martha And The Vandellas nisu uspjeli „naplatiti“ uspjeh svojih singlova. Klizanju prema opskurnosti svakako je pridonijela i odluka Marthe Reeves da se zajedno s kompanijom ne preseli u Los Angeles što je dovelo do sudskog sporenja o kršenju ugovora.  Stoga je u diskografskoj ostavštini albuma i dalje najbolja kolekcija hitova iz 1966. “Greatest Hits“ sa svim do danas tako dobro ostarjelim uspješnicama sa singlova.

***
Ako ste propustili: