POP GALLAKSIJA | Motownovo carstvo soula šezdesetih (5/5): Nove zvijezde – Smokey, Steve Wonder i Jacksoni

Najbolji albumi šezdesetih

Stevie Wonder

Motownovo carstvo soula šezdesetih – 5. dio

Piše: Zlatko Gall

Zvijezde šezdesetih i slijedećih dekada – Smokey, Steve Wonder i Jacksoni

Smokeya Robinsona Bob Dylan je jednom prigodom nazvao „najvećim američkim živućim pjesnikom“, iako, kako to piše Peter Shapiro, nije bio prvenstveno autor stihova, čak su i naizgled banalne ljubavne teme pokazale nevjerojatan osjećaj za ritam i rime „uzvisujući skladbe iz prostora pop klišeja na razinu poezije“. Ipak Robinson je prvenstveno zapamćen kao skladatelj hrpe hitova napisanih za sebe i Miraclese ali i mnoge druge izvođače Motowna. Mada nije bio pjevač u rangu Marvina Gayea njegov tenor s korijenima u doo-wopu bio je upečatljiv i veoma utjecajan.

Smokey Robinson i Miracles

William „Smokey“ Robinson je karijeru započeo u detroitskim Matadorsima koji su postali Miracles za koje je Robinson – kad ih je prigrlio Berry Gordy – već bio napisao sto pjesama. Prvi singl „Got A Job“ objavili su već 1958. no godinu kasniji „Shop Around“ bio je golemi hit. Ujedno i prvi Motownov singl prodan u milijunskoj nakladi.

Dvije godinu kasniji „I’ll Try Something New“ na kojem su se našli – kasnije udomaćeni – gudači bio je pak prvi singl koji je pokucao na vrata „bijele“ pop rang liste. Tijekom šezdesetih Robinson je napisao i snimio 26 Top 40 hitova s Miraclesima a između 1962. i 1966. bio također jedan od vodećih autora i producenata Motowna. Popis autorskih zgoditaka je doista impresivan: „Two Lovers“, „The One Who Really Loves You“, “You Beat Me to the Punch“, „ „My Guy“ napisao je za Mary Wells; „The Way You Do The Things You Do“, „My Girl“, „Since I Lost My Baby“ i „Get Ready“ za Temptationse; „Stillwater“ za Four Tops; „When I’m Gone“ i „Operator“ za Brendu Holloway; „Don’t Mess With Bill“, „The Hunter Gets Captured By the Game“ i „My Baby Must Be A Magician“ za Marvelettes te „I’ll Be Doggone“ i „Ain’t That Peculiar“ za Marvina Gaye. Zajedno s trojkom Holland–Dozier–Holland i kasnije Normanom Whitfieldom bio je glavni  autor dok Marvin Gaye i Stevie Wonder ne počinju pisati više skladbi.

Prvi album „Hi… We Are The Miracles“ objavljuju 1961. na podetiketi Tamla Motown kao kolekciju doo-wop i bržih rhythm and blues brojeva a na albumu se našao i hit „Shop Around“. Bio je to rasni R’n’B broj sa visokim Smokeyevim tenorom  u prvom planu te pozadinskim vokalima Miraclesa (koji su poput Platersa imali i ženski vokal Smokeyeve supruge Claudette Rogers) te upečatljivim saksofonskim solom umetnutim u sredini broja. Bila je to klasična postava Miraclesa u kojoj su uz Smokeya, Ronald White, Bobby Rogers, Pete Moore, Marv Tarplin i Claudette. „Cookin’ With Miracles“ album iz 1961. sa bržim R’n’B temama i gudačkim riffovima imao je dva nova hita: „Ain’t It Baby“ i „Everybody’s Gotta Pay Some Dues“ a „I’ll Try Something New“ iz iste godine naslovni hit te još dvije uspješnice: „What’s So Good About Goodbye“ i „I’ve Been Good To You“. Niz su nastavili „The Fabulous Miracles“, „Miracles Recorded Live On Stage“  i „The Miracles Doin’ Mickey’s Monkey“ – svi iz 1963. „The Fabulous Miracles“ je dao mega hit „You’ve Really Got a Hold on Me“ te „A Love She Can Count On“ i „I’ve Been Good To You“ (omiljeni Smokeyev broj Johna Lennona i Beatlesa).

Nakon još jednog veoma dobrog albuma „I Like It Like That“ iz 1964. preimenuju se u Smokey Robinson & The Miracles i objavljuju najbolji album „Going To A Go-Go“; jedan od najboljih albuma Motowna u šezdesetima. Donio je pregršt hitova , balada i plesnih brojeva a među njima i najpoznatiji „klasik“ „The Tracks of My Tears“ te „Ooo Baby Baby“,  „Going to a Go-Go“ i „My Girl Has Gone“. Sve do 1972. kad ih Smokey napušta u korist dvije godine ranije započete samostalne karijere, Miracles su u odličnoj formi s niskom hitova poput „The Tears Of The Clown“ (1967.). Smokey se želio „umiroviti“ i prestati s nastupima još 1969. da bi se posvetio obitelji i dužnosti potpredsjednika Motowna. Ipak, golem uspjeh „Tears Of The Clown“ ga je i dalje zadržao s Miraclesima i na pozornicama.  Ipak nakon koncerta u ljeto 1972. napušta staro društvo i nastavlja sa samostalnom karijerom koja je u sedamdesetima i osamdesetima bila također uspješna i trasirana velikim hitovima.

Stevie Wonder

Stevie Wonder  je već kao trinaestogodišnjak bio zvijezda i virtuozni svirač usne harmonike. Uostalom pod imenom Little Stevie Wonder sa singlom „Finfertips (Part 2)“ još je 1963. imao je No 1 hit.

„Wonder je jedan od najeklektičnijih genija popularne glazbe koji je posvojio sve od popa Tin Pan Alleya i funka, od reggaea do salse. Sposoban je snimiti saharinsku baladu koja se čita poput razglednice a odmah potom oporu kritiku američkog rasno podijeljenog društva“, zapisao je Peter Shapiro. Malog Steviea je 1961. otkrio Ronnie White iz Miraclesa i doveo ga Gordyju u Motown na audiciju. Ostalo je povijest. Wonder je prije proboja singlom „Fingertips“ snimio dva albuma – kao jedanaestogodišnjak „A Tribute To Uncle Ray“ – naravno posvetu Rayu Charlesu – te instrumentalni „The Jazz Sul Of Little Stevie“ (albumi su objavljeni u razmaku od svega dva mjeseca u rujnu i studenome 1962.). Nastupni singl objavljen u ljeto 1962. bila je pak „I Call It Pretty Music, But the Old People Call It the Blues“. Proboj pak dolazi nakon odlaska na uobičajenu turneju Motownovih izvođača i dvadesetominutnog senzacionalnog nastupa u znanom Regal Theatre. Nastup je snimljen i objavljen u svibnju 1963. na albumu „Recorded Live: The 12 Year Old Genius“ na kojem se našao i spomenuti No 1 hit singl „Fingertips“.

Iako par slijedećih singlova nije polučilo uspjeh, karijera se zahuktala objavom „Uptight (Everything’s Alright)“ nakon koje slijedi niz hitova iz sredine šezdesetih poput „With a Child’s Heart“ i covera Dylanove „Blowin’ in the Wind“ te skladateljski rad za Motownove izvođače.

„With a Song In My Heart“ iz 1963. bio je objavljen pod imenom Stevie Wonder (bez ranijeg Little) treći album na etiketi Tamla Motown. Donio je kombinaciju covera i autorskih brojeva (uostalom kao i tadašnji albumi Marvina Gayea) a na istom tragu bili su i slijedeći albumi iz šezdesetih; mahom pogurani uspješnim hit singlovima. Niska hitova iz šezdesetih opravdava Shapirovu opasku o Wonderovom umijeću stvaranja u različitim žanrovskim nišama i kategorijama. Primjerice, uz „Sho-Be-Doo-Be_Doo-Doo-Daa“ (s pionirskim aranžmanom i riffom Hohnerovog klavineta koji je najavio kasniji funk sedamdesetih) i sjajnu „For Once In My Life“, soul-funkoidnu „Signed, Sealed, Delivered I’m Yours“ (koju je sam i producirao) bile su i lepršavo zarazne pop teme „My Cherie Amour“ i „Yester-Me, Yester-You, Yesterday“,  „I Was Made to Love Her“ (s prepoznatljivom usnom harmonikom) i „klasičan“ soul „Uptight (Everything’s Alright)”…  Istoimeni album „Uptight (Everything’s Alright)” – njegov najbolji iz šezdesetih – pokazao je njegovo producentsku umijeće ali i bljesnuo iznimnim coverom „Blowin’ In The Wind“.

Wonder će raskoš svog skladateljskog i izvođačkog talenta pokazati u sedamdesetima niskom antologijskih albuma začetom 1972. s „Music On My Mind“.

Jackson 5 su jedan od najvećih glazbenih fenomena sedamdesetih (i osamdesetih) no i njihova je priča začeta u šezdesetima. Zahvaljujući uhodanom pogonu Motowna te usvojenim ritmičkim inovacijama koje su u soul unijeli James Brown ili Sly Stone, soul je na koncu šezdesetih bio općeprihvatljiv svim vrstama publike. Zarazni oblik funk-pop-soula Jackson 5 bio je simboličan korak dalje od „smooth“ produkcije starog pop-soul Motowna. Glavni adut je bio pred pubertetski vokal Michaela Jacksona, glavnog pjevača obiteljske formacije u kojoj su bili Jackie, gitarist Tito, basist i drugi glavni vokal Jermaine te Marlon. Nakon pobjede na lokalnom talent-showu 1966. na kojem je Michael bljesnuo izvedbom „My Girl“ Temptationsa, skreću pažnju medija pa godinu kasnije nastupaju u čuvenom Apollo Theatre u newyorškom Harlemu. Tamo ih je čula – i postala njihov gorljivi fan – i Gladys Knight na čiju preporuku (i još veći zagovor Diane Ross) dolaze u Motown.

Berry odmah prepoznaje komercijalni potencijal svojih novih ekskluzivaca pa ih odvodi u Los Angeles gdje je bilo novo sjedište kompanije. Već prvi singl za Motown „I Want You Back“ objavljen u listopadu 1969. postaje veliki hit. Jednako uspješni na prvom mjestu rang lista – pače prava senzacija – bili su i slijedeći singlovi  „ABC“, „The Love You Save “te  „I’ll Be There“ utemeljujući takozvani – pomalo i posprdno ali i nepravedno nazvan – bubblegum-soul.

Album prvijenac „Diana Ross Presents The Jackson 5“ objavljen na samom kraju šezdesetih, simbolično je najavio novu dekadu i mega uspješan crossover pop-soul Jacskon 5 koji će komercijalno eksplodirati narednih godina.  U njemu su se zrcalile inovacije Browna, Slyja (posebno u coveru njihovog standarda „Stand!“ i „Zip A Dee Doo Dah“ ) te čak Funkadelica koje su,  združene s popom, zaraznim melodijama i savršenim vokalnim harmonijama, tvorile dobitnu formulu Jacksonovih. Jednako kao i utjecaji Philly soula s raskošnim i dramatičnim gudačima u izvrsnoj baladi „Can You Remember“. No Jackson su odlično pročitali i stare Motownove zgodike poput „Standing In The Shadows Of Love“ (sa inovativnim uvodom udaraljki i psihodelične gitare kao danku novog doba) te originalne brojeve napisane za njih kao što su „You’ve Changed“ naslonjene na obrasce „I Want You Back“ te  „Who’s Lovin’ You“ rasne soul laganice koju je napisao neizbježni Smokey Robinson. Nakon albuma „ABC“ iz 1970. svima je bila jasno da je Motown iznjedrio još jednu globalnu zvijezdu za novo doba.  

***
Ako ste propustili: