6 nastavaka Pop Gallaksije povodom 60 godina od osnutka The Beatlesa

2. dio:

Od Mersey beata do globalne beatlemanije

Piše: Zlatko Gall

Drugi album „With The Beatles“ (s fantastičnim omotom na kojem se našla čuvena crno bijela fotografija Roberta Freemana) objavljen je osam mjeseci nakon prvog albuma; točnije 22. studenog te iste 1963. I novi album je donio osam autorskih brojeva: sedam s potpisom Lennona i McCartneya te „Don’t Bother Me“, prvi snimljen autorski broj Georgea Harrisona (s mrvama surf gitare a la Shadows i Carla Perkinsa). Među šest covera bili su uglavnom brojevi Motownovog rhythm and bluesa i rock and rolla kao pouzdan znak starih nadahnuća.

Za razliku od prethodnog albuma „With The Beatles“ je bio sniman tijekom  sedam studijskih sessiona između srpnja i listopada a nijedan od brojeva albuma nije bio u Velikoj Britaniji prethodno objavljen kao singl. Album je bio posve na tragu prethodnika no ipak nešto bolji (zreliji) od njega zahvaljujući i „opakim“ rockerskim brojevima „I Wanna Be Your Man“, „Little Child“ –odličnoj modifikaciji twista s lucidno ubačenom usnom harmonikom,   u baladama poput „All I’ll Want To Do“, tipičnim zgodicima Mersey beata s pripjevima „yeah-yeah“ (po kojima su Francuzi nazvali cijeli beat žanr) „It Won’t Be Long“,  „Hold Me Tight“ i „Not A SecondTime“ te laganijim pop biserima poput zarazne i očaravajuće „All My Loving“, „All I Got To Do“ .  

U Sjedinjenim Američkim Državama – po ustaljenom običaju – brojevi s albuma našli su se pretumbani i podijeljeni na prva dva albuma koja je objavila Capitol records a naslovljena „Meet The Beatles“ te „Beatles Second Album“.

Treći album „A Hard Day’s Night“  objavljen 10. srpnja 1964. imao je na A strani skladbe iz istoimenog hit filma Richarda Lestera (na B strani su se našle skladbe koje nisu ušle na film) i prvi je album čijih je svih trinaest skladbi djelo Lennona i McCartneya. John ih je napisao devet i u njima otpjevao glavni vokal, Lennon i McCartney su zajedno napisali „I’m Happy Just to Dance With You“ dok su Paulove bile „And I Love Her“, „Can’t Buy Me Love“ i „Things We Said Today“.

„A Hard Day’s Night“ je bez rockerskih covera predstavio novi sofisticiraniji zvuk Beatlesa s posebno izražajnim melodijama, vokalnim harmonijama ali i ukupnim soundom kojem je svakako doprinijela i Rickenbakerova dvanaestožičana gitara (tako prepoznatljiva već u samom uvodu prvog broja albuma, naslovnoj „A Hard Day’s Night“) koju su tako brzo posvojili Byrds i mnogi folk-rock bandovi. Sve su to zamijetili kritičari hvaleći album pa i znani Robert Christgau koji je u osvrtu naglasio da su Beatles postali mnogo sofisticiraniji glazbenici i autori. Cijeli album je bio pun genijalnih detalja pa je, recimo, „I Should Have Know Better“ otvorila Lennonova usna harmonika kao pozajmica – doduše bez pratećih gudača – sa skladbe Franka Ifielda „The Wayward Wind“, „If I Will“ nježna Lennonav balada bila je prožeta utjecajima Tin Pan Alleya,  „I’m Happy Just To Dance With You“  prvi snimljeni broj s Georgeom kao glavnim pjevačem a Paulova sjajna nježna balada „And I Love Her“ dobila prepoznatljiv i upečatljiv oblik s Georgeovim gitarskim riffom i solom na akustičnoj gitari te potkom udaraljki s blagim latino začinima. „Tell Me Why“ je pak nosila stare utjecaje stilistike američkih ženskih vokalnih grupa. „Can’t Buy Me Love“ koja je zaključila soundtrack A stranu albuma, zacijelo je bila iznuđena željom da golemi hit „I Want To Hold Your hand“ dobije nasljednika. I dobio je jer su u jeku Beatlemanije koja je tresla svijet (a o kojoj je govorio i Lesterov film s Beatlesima u glavnim ulogama) „A Hard Day’s Night“ i “Can’t Buy Me Move“ postali No. 1 hit s obje strane Atlantika.  

I druga strana albuma imala je iznimnih brojeva ali i daljnjih iznenađenja poput sjajnih „Any Time At All“ i „Things We Said Today“,  perkinsovske rockabilly stilizacije u „I’ll Cry Instead“, everlyjevske zaključne „I’ll Be Back“ te prpošne „When I Get Home“ i rasnog zgoditka Mersey beata „You Can’t Do That“.  

Po običaju američko izdanje albuma objavljeno je s drugačijim izborom i redoslijedom skladbi. Album „Something New“ donio je tako i covere poput Perkinsovog „Matchboxa“ i „Slow Down“ Larryja Williamsa, njemačku vezriju singla „I Want to Hold Your Hand“ koja je postala „Komm, Gib Mir Deine Hand“.

„Beatles For Sale“ je objavljen 4. prosinca 1964. i predstavlja novu etapu u genezi Beatlesa. Odustajanje od brojeva s korijenima u Mersey beatu pokazalo je novu fazu sazrijevanja grupe (s ozbiljnijim ali i mračnijim temama  ambicioznim introspektivnim tekstovima pod utjecajem Dylanovih albuma) a zacijelo bilo uvjetovano i umorom od napornih turneja i zahuktale beatlemanije. Album je stoga nastajao u pauzama turneje i donio svega osam autorskih skladbi te kao popunu covere  standarda Carla Perkinsa, Chucka Berryja, Buddyja Hollyja i Little Richarda. „Beatles For sale“ bio je nešto slabiji od prethodnika kao album tranzicije ali i zbog kratkog razmaka između dva albuma („A Hard Day’s Night“ je objavljen svega pet mjeseci ranije). Ipak, tri uvodna Lennonova broja – mračnija od svega što je do tada napisao – vrijedna su svake pažnje. „No Replay“ sa širokim zamasima akustične gitare bila je uronjena u tradiciju mid-tempo tema rock and rolla (posebice Buddyja Hollyja), „I’m A Loser“  ozračena countryjem zacijelo (i glazbom i tekstom ukojeg semože shvatiti i kao Johnov osobni komentar teretaslave) pod Dylanovim utjecajem a „Baby’s In Black“ na tragu vokalnih harmonija Everly Brothersa.  No McCartneyeva „I’ll Folow The Sun“ kao i „Every Little Thing She Does“sdramatičnijim aranžmanom bila su vrsni komadi osunčanog beatlesovskog popa a „Eight Days A Week“ – skinuta i na hit singl – uvjerljivo najbolji broj albuma. Bila je to i prva skladba Beatlesakoja je dobrim dijelom finalizirana i dorađen u studiju te sastavljena od različitih snimaka sa šest odvojenih sessiona (i verzija). Mada je za fanove prisustvo covera na albumu nakon potpuno autorskog prethodnika bilo možda razočaravaajuće, „Rock & Roll Music“, „Honey Don’t“ i „Kansas City/Hey-Hey-Hey-Hey!“ bile su vrhunski zgodici beatlesovskog rock and rolla, baš kao i Georgeova vizija „Everybody’s Trying to Be My Baby“ njemu tako miloga Carla Perkinsa.

Na sessionima za „Beatles For sale“ snimljene su i dvije skladbe koje tada nisu ušle na album već na singl : „I Feel Fine“ i „She’s a Woman“. Album se pak na vrhu britanske rang liste zadržao jedanaest tjedana a singl „Eight Days A Week“ bio već sedmi No 1 hit u Sjedinjenim Državama.

***
Ako ste propustili, prvi dio posebnog serijala POP GALLAKSIJE “The Beatles (1/6) – Četvorka koja je promijenila povijest glazbe 20. stoljeća” pročitajte ovdje: 

POP GALLAKSIJA | The Beatles (1/6) – Četvorka koja je promijenila povijest glazbe 20. stoljeća