Piše: Zlatko GALL

A  

Početak abecednog pojmovnika Woodstock Nation zapravo je kraj snoviđenja i iluzije, kako je s pozornice Woodstocka koji mjesec ranije kazala Grace Slick, “svanuća nove zore”. ALTAMONT FESTIVAL održan 6. prosinca 1969. zamišljen je kao trijumfalni nastavak Woodstocka, njegov popravni ispit za Greateful Dead i spektakularan ulazak u  festivalsku priču Rolling Stonesa. Oglašavan kao „Woodstock Zapadne obale“ i „božićni poklon Rolling Stonesa“, festival se od samog početka pretvorio u košmar loše organizacije, tristotinjak tisuća frustriranih posjetitelja i eksploziju nasilja. Po stereotipnom uvjerenju koje, možda, i nije baš daleko od istine Nacije Woodstocka, svega koji mjesec nakon inicijacije u kaljuži farme u Bethelu, nasilno je preminula u Altamontu.

 

B 

THE BAND su na festivalski stage stigli doslovno iz susjedstva, odradili svoje za najgoreg pljuska, a potom, u unajmljenom automobilu kojeg je kroz blatnjave livade šlepao buldožer, otprašili doma. Budući da njihov nastup nije ostao zabilježen niti na filmu niti na koncertnom albumu, The Band su na Woodstocku prošli kao posjetitelji boksačkog meča koji je u trenutku nokauta na podu tražio izgubljeni upaljač.

The Band

JOAN BAEZ je u vrijeme Woodstocka, ne bez razloga, bila perjanicom „glazbe savijesti“: izdanka tradicionalnog guthrievskog folk-protesta. Zapravo, čak i bez gotovo opipljivog (i na filmu i na albumu) antiratnog buntovničkog konteksta Woodstocka – koji je za Joan Baez, Joa McDonaldsa, Richieja Havensa ili Arla Guthriea bio neprijepornim koncertnim gorivom – njezin bi nastup ostao zapamćen kao jedan od festivalskih vrhunaca. Podjednako kada je riječ o himničkom „Joe Hillu“, „Swing Low Sweet Chariot“ ili „Drug Store Truck Drivin’ Man“. Zanimljivo, Joan je na Woodstocku nastupila unatoč poodmakloj trudnoći.

Joan Baez


C

CREEDENCE CLEARWATER REVIVAL su bili prva grupa koja je potpisala ugovor za nastup na festivalu i to uz honorar od 10 tisuća dolara.

Creedence Clearwater Revival

Za CROSBY, STILLS, NASH & YOUNG Woodstock 1994. je svojevrsni rođendanski party. Supergrupa je naime prvi puta na Woodstocku izvodila materijal s netom objavljenog „CSN“ albuma te skladbe koje će se, kasnije naći kao opće mjesto znamenitog „4 Way Street“ a zbog sjajne studijske izvedbe skladbe „Woodstock“, za mnoge su istoznačnica s duhom festivala. Priča o skladbi „Woodstock“, festivalskoj posveti koju je potpisala Joni Mitchell, doista je zgodna. Mitchellova je na Woodstocku trebala biti jedno od udarnih imena a na put je krenula zajedno sa Crosbyjem, Stillsom i Nashom. Kako je čitavo područje Woodstocka bilo zakrčeno stotinama tisuća automobila a zbog prometnog kolapsa proglašeno i izvanredno stanje Joni je na njujorškom aerodromu odustala od puta. Čekalo ju je naime, tada se to činilo daleko značajnijim za karijeru negoli nastup u blatu zabačene farme, snimanje u prestižnom The Dick Cavett Showu. Ostalo je povijest. CS & N (kojima se u amplificiranim izvedbama te na svega par akustičarskih brojeva pridružio Neil Young) su, unajmljenim helikopterom stigli do Woodstocka, imali spektakularan debut pred pola milijuna ljudi, a Joni Mitchell, koja je festival gledala u pauzi snimanja TV emisije, napisala fascinantnu posvetu festivalu: znani „Woodstock“.

CSNY

JOE COCKER je jedan od onih koji su najviše koristi imali od nastupa na Woodstocku. Mada bi zbog kultnog statusa koncertne izvedbe „With Little Help From My Friends“ sa više  nego mnogi drugi trebao njegovati kult Woodstocka upitan godinama kasnije što misli o „ljetu ljubavi“ i svojoj ulozi u njemu – bio sasvim kratak: „Nemam blage predodžbe o čemu se tu radilo. Bio sam uglavnom stoniran ili pijan, a sjećam se užasnih širokih nogavica hlača, cvijeća, duge kose, hipijevštine i činjenice da smo – pošto je taman kontracepcijska tableta krenula u masovni opticaj – imali stvarno lude provode.“ Cocker je na krhotinama mita o Naciji Woodstocka i cijeđenjima „With Little Help…“ proživio barem petnaestak kasnijih šugavih godina.

Joe Cocker

 

D 

Jedan od radnih, mada ciničnih, slogana, Woodstocka mogao je glasiti i DRUGS and DOLLARS and rock’n’roll. Narkotici su – naravno – kao neizostavni dio hipijevske kontrakulture i glavni import sa Zapadne obale (često se zaboravlja da je jedna od ideja Woodstocka bila i pohod kalifornijskog „pokreta ljubav“ na New York o čemu svjedoči i veliki broj grupa iz San Francisca) bili dio jedinstvenog paketa hipijevštine i acid-tripa Zapadne obale. Konačan pak saldo traljavo organiziranog festivala četvorici mlađahnih promotora donio je 1,3 milijuna dolara u cashu čemu su uskoro pridodana filmska prava (film je u samo prvih pet tjedana prikazivanja zaradio 25 milijuna dolara) i prihod od bestselerskih albuma…

 

F 

„FREEDOM“ koju je Richie Havens improvizirao na sceni Woodstocka ostat će zapamćen kao jedan od amblemskih trenutaka festivala i epohe. Nezahvalna uloga izvođača koji, prvi izlazi na pozornicu postala je, stjecajem okolnosti, zvjezdani trenutak dugovječne Havensove karijere, a potpuni raspad organizacije glavnim razlogom za – pokazat će se kasnije – trijumfalni nastup. Nota bene, Richie Havens je na sceni Woodstocka ostao ravnih dva sata i četrdeset i pet minuta. Razlog? Nije ga imao tko odmijeniti jer su mnogi izvođači zapeli u prometnim gužvama.

FILM „WOODSTOCK“ (redatelj: Michael Waldeigh; producent: Bob Maurice; trajanje: 184 minute) osim što je pobrao velike novce pokupio je i pregršt kontroverznih ocjena. Nazvan je „testom izdržljivosti“, „dosadnim proljevom“, ali i ocjenjen kao „genijalni dokumentarac“ i „najbolji rock film“… Možda najbolju ocjenu ispisao je pak David Rubel: „Mnogi rock filmovi nemaju pojma kako bi započeli; problem ‘Woodstocka’ je bio u tome što nitko nije znao kako bi film trebao završiti“.

 

G 

GREATEFUL DEAD su u Woodstock došli kao perjanica pokreta ukuhanog u Haight-Ashburyju no njihov je nastup bio jednim od najvećih razočaranja. Izostanak s albuma i filma, gotovo da je prebrisao iz sjećanja i njihov obol Woodstocku. Jedan od razloga tome bilo je prisilno kraćenje predviđenog seta jer su tijekom izvedbe „Turn On Your Love Light“ pregorila (preopterećena) pojačala.

ARLO GUTHRIE je kao dio „protestnih“ folk snaga nastupio prvog festivalskog dana.

 

H 

JIMY HENDRIX  je, kao i Janis Joplin, na Monterey festivalu sve to već uradio (fascinantan nastup uz svaki trik iz priručnika kojeg je sam sastavio: sviranje zubima i iza glave, ritualno paljenje gitare, juriš na pojačala, pionirsko poigravanje s gitarskom distorzijom…), a opet Woodstocku je dao i dušu i tijelo. Bez njegove urnebesne „Purple Haze“ i – ključne sekvence u filmu – distorzirane verzije američke himne, Woodstock ne bi bio Wodstockom.

Hendrix je naime posljednji nastupio na festivalu i to – zbog kiše koja je poremetila satnicu – u 8.30 sati ujutro. Od četiristotinjak tisuća posjetitelja koliko ih je bilo na festivalu tog ih je jutra preostalo samo tridesetak tisuća, no Hendrix je sa svojim novim bandom Gypsy Sun and Rainbows odradio sjajan dvosatni nastup.

 

J 

JEFFERSON AIRPLANE  su zbog odsustva Grateful Deada i Janis Joplin s trostrukog albuma i filma (iako je album „soundtrack“, dakle glazba iz filma na njemu je samo dio skladbi koje se nalaze, u integralnoj verziji ili kao izvaci, na tonskoj traci filma), zapravo glavni predstavnici kalifornijske invazije na Woodstocku. Festivalska verzija „Volunteers“ možda nije najbolji način za upoznavanje s radom jedne od najutjecajnijih grupa Zapadne obale no, s druge strane, izuzetno dobro odražava atmosferu Woodstocka. Uzgred, Jeffersonima se na pozornici neočekivano pridružio i klavijaturist Nicky Hopkins.

JANIS JOPLIN je na Woodstocku nastupila sa svojim The Kozmic Blues Bandom i na sceni ostala sat vremena. No, njen nastup bio je slabiji od onog na Monterey Pop Festivalu.

Jefferson Airplane