Poruka psihoterapeutkinje | Za čitanje ne treba propusnica

"I knjige imaju dušu!"

Ilustrativna fotografija: Pexels

 Za čitanje ne treba propusnica

Postoji nešto još bolje od slušanja glazbe. To je slušanje glazbe i čitanje knjiga istodobno.

Puno prije nego sam krenula u školu postala sam fascinirana slovima. Tata je donosio lokalne dnevne novine s posla, a ja bih cijelo poslijepodne slijedila slova prstom po papiru otkrivajući nepoznati znakovni jezik. Tako sam naučila čitati. Glad za čitanjem slova nikada nije prestala. Tata je nastavio donositi dnevne novine, tjednike, političke mjesečnike. Sjećate li se tog zlatnog doba novinarstva? Čitala sam sve po redu. Što sam razumjela i što nisam razumjela. A puno toga nisam razumjela.  

U osnovnoj školi, kvartovska gradska knjižnica postala je moje svetište. Tišina i opojni miris knjiga, poput tamjana. Željela sam dodirnuti svaku. Otvoriti korice, razdjevičiti ih, proviriti unutra, saznati sve tajne. Željela sam ih sve, odmah i bez reda. Kad sam shvatila da ne mogu živjeti u knjižnici, otkrila sam knjižare. Nekoliko njih u gradu. U srednjoj školi kupovala sam knjige od novaca za marendu i džeparac. Provela sam gimnazijske dane u paralelnom svemiru. Adolescencija, ludi starci, nesretne ljubavi, dosadni profesori, fizika, matematika i na kraju – rat.

A onda rez – počela sam pisati i prestala čitati. I dugo je to trajalo.

Sve do pojave digitalnih čitača. Navukla sam se žestoko. Odjednom sam svoju laganu, tanku knjigu u fancy omotu mogla imati svugdje – u busu, avionu, vlaku, na klupi u parku, u liječničkoj čekaonici, u automobilu dok čekam zeleno na semaforu. I sve su knjige mogle biti moje jednim klikom. Munjevitom brzinom punio se moj Kindle čitač i praznila se moja kreditna kartica. Na kraju sam instalirala čitač na mobitel. Čitala sam knjige hodajući gradom i zabijala se u ljude i stupove. To je bio kraj.

Ilustrativna fotografija: Pexels

Knjige su divna stvar za odmak od realiteta. Dok čitam mogu imati život kakav želim. Mogu biti kraljica, ljubavnica, prevarantica, avanturistica, bogatašica, vidovnjakinja, boginja. Mogu živjeti gdje hoću. Mogu imati supermoći. Putovati kroz vrijeme. Biti nevidljiva. Pričati s vilama. Otploviti u svijet čarobnjaka, vilenjaka, gremlina i goblina. Pričati s pticama. Letjeti na oblacima.

Moj suprug čita isključivo science fiction, fantasy i graffic novels. Na godišnjem odmoru čita do šest sati dnevno i tako uspijeva preživjeti moju obitelj: ljutu majku, živčanog oca i moje dvije male, vrišteće nećakinje. Uz glazbu i knjige, preživio je dvije godine na ratištu.

Možda imate neku zaboravljenu, skrivenu knjigu na policama koju ste davno kupili i u nedostatku vremena zaboravili. Uzmite je, bit će vam zahvalna. I knjige imaju dušu!

A mnogo dobrog štiva domaćih autora možete pronaći besplatno OVDJE

Sandra Karabaić, Fotografija: Andrej Hromin

Sandra Karabaić rođena je u Rijeci 1972. godine, gdje i danas živi i radi. Diplomirala
je socijalnu pedagogiju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Dodatno je završila edukaciju iz Integrativne psihoterapije (Zagreb), jednogodišnji trening (5Ritmova) terapije pokretom i plesom (Švicarska, USA) te dvije godine edukacije iz plesne terapije (Zagreb). Trenutno radi kao socijalni pedagog u školi te psihoterapeut i plesni terapeut u
privatnoj praksi. Prvu zbirku priča „Babuške“ objavila je u travnju 2018. godine u izdanju Centra za kreativno pisanje „CEKAPE“. Ima osmogodišnje iskustvo rada u novinarstvu kao novinarka i urednica. Radila je u svim medijima, ali najviše na televiziji.

***

2. Besplatne knjige (i štošta drugo) možete pronaći i OVDJE:

Iskoristite izolaciju kako biste naučili nešto što ste uvijek željeli