TI, JA I MOJA MAMA “Teška kao dno” – I teški i lepršavi

Neobično ime ali i ne baš uobičajeno ruho jednog (ipak) pop albuma.


Piše: Zlatko Gall

TI,JA I MOJA MAMA
Teška kao dno
(Aquarius Records)
Ocjena: ***

Neobično ime ali i ne baš uobičajeno ruho jednog (ipak) pop albuma. Album primjerice otvara „Samo da znaš“ s blagom koprenom neo-psihodelije osamdesetih koja je dobro legla uz snenu pop temu i narativ a za sličnom atmosferom poseže i „Moram da se skuliram“. No ako lirska gitara i rasplinuta atmosfera možda mogu povući u sazviježđe Echo & The Bunnymen iz osamdesetih ili –barem dijelom – Mercury Rev, muskulativna ritam sekcija (kojoj je adut iskusni Berko Muratović) temu sidri u aktualne pop vode indie stilizacija.

Naslovna „Teška kao dno“ nema takvih dilema jer je rasni pop/rock broj daleko bliži gitarskim bendovima osamdesetih nego li indieu. Pokazuje to i “Voljeti te“ s neobičnim lomljenjem glavne melodije uz promjene ritma i prave male instrumentalne eksplozije koje se smjenjuju s lirskim pasažima prije nego li krene zarazni pop refren. Riječ je o skladbi koja zorno pokazuje želju benda da ne okošta unutar samo jednog žanrovskog obrasca ne samo na albumu već čak i u formatu jedne skladbe.  Ipak da je svojevrsni zaštitni znak banda gitara Sandre Sobočanac i upečatljiv vokal Martine Zvonić uvjerljiv u narativu i pjevanju pokazuje najveći dio skladbi pa i „Znam ja…“ te, „Tata kupi mi pištolj“. Potonja na retro tragu šezdesetih u lepršavoj pop temi – opet – uz promjene ritma i atmosfere.

I ostatak albuma je složen prema sličnoj špranci no unutar svakog broja čekaju mala iznenađenja sa zanimljivim instrumentalnim pasažima i aranžerskim rješenjima. Što zapravo i stoji kao solidna vjerodajnica za budućnost benda koji, za reći pravo, pred sobom ima otvorenih desetak različitih vrata.