Krešimir Kaštelan (Crvena Jabuka): Uzalud je savršena tehnika ako glazba, kao umjetnost ne ide iz srca i duše

Oglas

Jedan od naših ponajboljih basista Krešimir Kaštelan priprema svoj solo album, kojeg je najavio spotom “Lati Ružice” snimanom u Dubaiju. Gitare na pjesmi odsvirao je Tommy Emmanuel.

U svojoj karijeri ima poveliki popis glazbenih nagrada, svirki i suradnje, od njegovih amaterskih svirki krajem 80-tih (Alter Ego, Fantomi, Soul Fingers) do kasnijih angažmana u pratećoj grupi «Škorpioni» (Severina, Vladimir Kočiš Zec, Maja Blagdan, Matteo Cetinski, Ksenija Erker). Od veljače 1995. postaje stalnim članom „Crvene Jabuke“.

Uz osnovni angažman, radi kao studijski glazbenik : kazališna glazba – rock opera «Proračun», Rock miševi, duhovna glazba, «VIS Emanuel- Tommy Emanuel, pop, rock glazba – Lea Dekleva, Severina, Feminnem, Denis Dumančić (Leteči Odred), Željko Bebek, Tifa, Oliver Dragojević (i mnogi drugi, popis suradnje je povelik). U HZSU Hrvatsku Zajednicu Samostalnih Umjetnika primljen je 2011. godine, a do danas odsvirao je preko 1700 koncerata, snimio 14 albuma s Crvenom Jabukom i preko 500 pjesama s raznim izvođačima.

Postavili smo Krešimiru nekoliko pitanja o njegovom solo projektu, počecima, karijeri.

Što nam možete reći o vašim glazbenim počecima? Što je bilo presudno u odabiru bas gitare kao primarnog instrumenta?

Priča kreće još od osnovne škole, pokušaj prvog benda. Bubanj- kanate od Jupol boje, tri akustične gitare. Jedna je trebala biti bas. Kako sam u to doba imao 30 kila s krevetom, a ostala dvojica gitarista su bili malo stariji, jasno je da sam morao skinuti dvije žice s gitare i to se zvalo bas gitara, a ja basista! Nekoliko godina kasnije osvojio sam prvu nagradu kao najbolji bas gitarist na NAVIS-u (Natjecanju amaterskih vokalno instrumentalnih sastava), sada već s pravom bas gitarom i rekao sam sebi, pa nisi tako loš, mogao bi ti to nastaviti. Još par godina kasnije, uz amatersko sviranje (Alter Ego, Soul Fingers, Majales, Fantomi) radio sam u “Kulušiću”, kultnom zagrebačkom klubu, kao ton majstor (stage menager) i tu upoznao svg, još i danas, velikog prijatelja, kolegu i mentora, Marija Mavrina…koji mi je tada rekao presudnu rečenicu: “Sada je trenutak da se odlučiš, želiš li biti na bini i s tim zarađivati za život ili ispred bine (ton majstor) i da ti svirka bude hobi, ne može i jedno i drugo”. Odlučio sam se za ozbiljno profesionalno sviranje. Cijela priča je bila potaknuta time što me Severina pozvala u svoj bend i trebalo je odlučiti da li je to moj budući život. Ovim putem bi se još jedanput zahvalio Mariju na tome!

Eto to su nekakve tri prekretnice koje su bile ključne da izaberem bas gitaru kao primarni instrument i da se profesionalno bavim sviranjem. Naravno sve se to dešavalo uz pohađanje muzičke škole. U početku škole gitare a zatim kontrabasa.

Tko su bili vaši glazbeni utjecaji?

Ja sam dijete 80-ih i 90-ih, pa su moji glazbeni utjecaji iz tih godina, uglavnom su to pop bendovi i pjevači: SIMPLE MINDS, TALKING HEADS, LEVEL 42, PAUL YOUNG i mnogi drugi iz tog vremena.

Koliko je bitna edukacija u glazbi?

Ne znam, glazba je umjetnost i obrazovanje ti daje alat da lakše izraziš osjećaje i misli kroz glazbu. E sad, uzalud je savršena tehnika ako glazba, kao umjetnost ne ide iz srca i duše. Mislim da je umjetnost kombinacija tehnike stečene obrazovanjem i talenta da se izraziš sebe. S druge strane, znam mnogo glazbenika, cijenjenih na svjetskom nivou, koji nisu glazbeno školovani, a fascinirali su me svojim idejama, znanjem, sviranjem .

Koju opremu koristite?

U mladosti sam češće mijenjao instrumente, imao sam stvarno raznih kombinacija, ali jednom prilikom sam upoznao i bio par dana u studiju na snimanju sa Pinom Palladinom, mojim velikim basističkim uzorom. Zašto to spomnjem u dijelu o opremi? Zato jer sam tada probao zasvirati na njegovim basevima. Tada sam još uvijek mislio da će mi novi instrument značiti i bolji zvuk i da ću bolje svirati sa novim instrumentom, zato sam i kupovao nove, skuplje gitare. Shvatio sam da su ti njegovi basevi odlični, ali recimo da sam ih našao u dućanu (ne znajući da su njegovi) ne bi ih kupio. To su bili ok instrumenti, ali prosječni, ništa izvanzemaljski kako sam ja zamišljao,he,he. Sound i svirka je izlazila iz Pininih prstiju, glave, duše, a ne iz tih instrumenata. Tu sam skužio da treba imat dobar instrument, ali to nije presudno. Stvar je u glavi, srcu i prstima.

Od tada sam skupio neku svoju malu kolekciju baseva, volim ručne radove i “one of a kind” instrumente. Imam ih 5, ali ih sve ne koristim na koncertima. Neki su mi basevi prvenstveno za snimanje u studiju, jer razni stilovi glazbe zahtjevaju razne zvukove, time i vrste baseva, štimova, žica itd.

Prvi”on the road” bas mi je Zola jazz bass, rad majstora iz Zuricha i s njim sviram 90% koncerata. Zatim imam jednu moderniju varijantu, “Lonia Valey”, rad majstora iz Siska,za ljubitelje više žica 6 žičani bas majstora Nicka s početka 90-ih, Zola precision bass sa flet žicama za “Motown” zvuk i jedini serijski bass koj imam Ibanez Musician 924 iz 80-te, sa flet žicama sa spuštenim štimom (Cis,Fis,H,E)- hvala Marijo!

Moram tu još spomenuti majstora Christophera Wooda, CWG guitars iz države Tennessee (USA) koji je ugradio LED diode u moju Zolu, sad radi poseban (custom) signature KK bass, koji smo zajedno zamislili i koji će uskoro biti gotov i moći cu ga promovirati, nadam se i tu na Mixer hr portalu.

Što se tiče pojačala, na većim binama koristim Messa Boogie, SWR boxove i Ampeg, Ashdown SWR pojačala. Na manjim binama volim svoj MARKBASS club seriju u kombinaciji sa GENZ-BENZ pojačalom.

Nedavno ste napravili spot za pjesmu “Lati Ružice”. Odakle je došla ideja o snimanju spota u Dubaiju?

Dubai, da budem iskren, nema nikakvu poveznicu sa pjesmom, a ideja je pala na licu mjesta! Naime, imali smo koncert u Dubaiju (Crvena Jabuka), prošli smo nesto svijeta svirajući, ali Dubai me se posebno dojmio. Prvi smo, od hrvatskih bendova, svirali u Dubaiju i učinilo mi se zanimljivim snimiti spot u tom gradu. Mislim, grad je skroz drugačiji od bilo kojeg u kojem sam imao zadovoljstvo svirati. Od kulture, klime do života, pa sam mislio da bi ljudima koje zanima moja glazba bilo zanimljivije vidjeti u spotu neke kadrove iz Dubaija, nego recimo iz Zagreba . Moram spomenuti ekipu koja je svirala na pjesmi jer sam na njih posebno ponosan. Glazba: Dražen Pavin, gitare: Tommy Emmanuel, bubnjevi: Nenad Borić i klavijature: Slađan Turković, a snimano je u “ŠIŠMIŠ” studiju u Velikoj Gorici.

U pripremi je i vaš solo album, što nam možete reći o njemu?

Ideja albuma je glazbeni (instrumentalni) presjek moje karijere, znači pjesme koje imam za taj album su skupljane posljednjih 20-tak godina. Sve ono glazbeno što me na neki svoj poseban način dotaknulo. Recimo ‘Lati ružice” koja je najavni singl (spot), snimljena je prije 5 godina. Pjesme nisu striktno basističke, tako da će na albumu biti pjesme od solo bassa, heavy metala, preko popa, do fusiona pa čak i repa. Od autorskih kompozicja do obrada. I produkcijski će biti raznovrsne…od snimljenih u vrhunskim uvjetima velikih studja, do live izvedbi i snimljenih u mom kućnom studiju. Sad se skupilo dovoljno djelova slagalice za album, ali ga ne mogu svrstati u točno odredeni glazbeni smjer.

Možete li dati neki savjet mladim glazbenicima, basistima, koji su još uvijek u svojim garažama i sobama?

Uz ono klasično, što više svirati, vježbati, slušati glazbu, imam dvije temeljne ideje za koje mislim da bi mogle pomoći. Prva je: “Sviranje (glazba) nije sport!”

Ispričat ću kratku priču koju je meni, kao mladom glazbeniku, ispričao još jedan od mojih idola TONY LEVIN. On je bio pozvan na snimanje i odsvirao pjesmu na svoj način, a tom čovjeku je sve jasno, iza sebe ima tisuće snimljenih albuma, bezbroj koncerata, da ga stignem bi mi trebalo 5 života. Producentima to baš i nije bilo po volji i pozvali su zatim još jednog basistu, klinca, za kojeg bi mogli reći da ni u kom smislu nije blizu Toniju (tehnički, iskustvom, znanjem). On je tu istu pjesmu odsvirao na svoj način i producenti su bili oduševljeni. Dakle, ako odete na audiciju za bend ili na snimanje u studio i izbace vas van, nemojte očajavati i odustajati. Najčešći razlog zašto ste popušili cipelu nije zato što ne znate svirati ili nemate brzinu ili ton, nego jednostavno vaš izričaj ne paše u tu kompoziciju ili u bend ( osim ako vam ne kažu drugačije). Nakon neke razine tehnike, nema boljeg i lošijeg basiste, samo različitog. Druga ideja je da 5 dobrih glazbenika ne čine dobar bend. Za jako dobar bend nije presudno vrhunsko sviranje, tehnika i oprema. Meni je najbitnij faktor kemija među članovima, ona neka posebna vibra i osjećaj koju slušaoci prepoznaju.

Oglas