Zabranjeno pušenje – pamtim to kao da je bilo danas…

pusenje

piše: Petar Hrstić

Priču o kultnoj bosanskoj grupi „Zabranjeno pušenje“ moramo započeti uz antikulturni pokret „nju primitivizm“ koji se pojavio početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Pokret je sadržavao u sebi nekolicinu bendova uz ZP; Bombaj Štampu, Elvis J. Kurtovich and his Meteors, Kongres, te rana faza Crvene Jabuke. Osim glazbom, pokret se popularizirao i skečevima koji su prvo na radiju, a poslije i na televiziji u sklopu popularne emisije „Top lista nadrealista“. Pokret nastaje kao odgovor na laganu pop muziku koja je bila aktualna u mainstreamu, uz slogan Nele Karajilća „Tuđe hoćemo, svoje nemamo.“

Tih istih 80-ih, u sad već kultnoj ulici Fuada Midžića, grupa nastaje kad se Nenadu Jankoviću (dr. Nele Karajlić – vokal) i Davoru Sučiću (Sejo Sexon – gitara) pridružuje Zenit Đozić (Fu-Do – bubnjevi). Ostali članovi benda tokom godina su bili: Mladen Mitić (Munja – bas gitara), mlađi brat Nenada Jankovića Dražen Janković (Seid Little Karajlić – klavijature), Ognjen Gajić (saksofon, flauta), Mustafa Čengić (Muče – solo gitara) i Zoran Degan (Poka – klavijature), a sa grupom je od samog početka surađivao i Mirko Srdić – Elvis J. Kurtović, te u kasnijim fazama i poznati režiser Emir Kusturica.

imageAlbum prvijenac “Das ist Valter” izlazi 1984. godine u izdanju Jugotona, te grupa stvara instant uspjeh. Svojom kombinacijom tekstova koji opisuju svakodnevicu u Sarajevu na pomaknut, pomalo psihodeličan način, ali uvijek sa dozom britkog humora, kao socijalni problemi rudara (“Put u središte rudnika – Kreka Banovići”), tragične ljubavne priče (Zenica blues – inače obrada Johnnya Casha – San Quentin), pa čak I veličanje dnevnih situacija i ljudi; kultnog taksista (“Šeki is on the road again”), zakon radnika (“Abid”), odlazak u kino B – filmova (“Kino Prvi Maj“). Specifičnost ovog benda dolazi u kombinaciji new wave i punk elemenata sa zrncem sevdaha i folka. Osim ovog jedinstvenog zvuka, grupa privlači i političkom kritikom već dotrajalog komunističkog sistema (na simpatičan, indirektan način).

Drugi, dvostruki album album “Dok čekaš sabah sa šejtanom “ 1985. u izdanju Jugotona, vrhunac je grupe, te ga bez imalo stida možemo svrstati među deset najboljih albuma na prostoru bivše države. Nabrušeni Neletov vokal, uz Sejinu eksplozivnu gitaru i tekstove, stvara pjesme o ženskoj ljepoti/egocetrizmu i fansciniranošću istim, ljubavni očaj (“Stanje šoka”, “Djevojčice kojima miriše koža”), “poštenim” sviračima harmonike (“Ibro dirka”), odnosu s kapitalizmom (“Ujka Sam”) i možda najkompleksniju pjesmu u povijesti benda “Dok čekaš sabah sa šejtanom” (praktički faustovski ugovor s vragom u sarajevskoj verziji).

imageTreći album “Pozdrav iz zemlje safari” 1987. godine u izdanju sarajevskog Diskotona stvorio je Pišonju i Žugu, dva tragična bosanca u potrazi za odmorom, ženama i boljim životom. Osim te balade, album donosi i gastarbajtere u životu i smrti (“Hadžija il’ bos”), tragičnu romansu (“Kako je Velika Britanija postala probušeni dolar”), te frojdovske metode lokalnog milicajca (“Murga Drot”). Iste godine Zabranjeno pušenje održava koncert u Rijeci te na pregorjelo pojačalo marke Marshall Nele kometnira “Crko Maršal.”, što tadašnja vlast stvaća kao provokaciju i antidržavnu aktivnost, te bend neko vrijeme doživlljava radijsku i televizisku cenzuru, a vođeni su i informativni razgovori tadašnjih tajnih službi. Srećom, dio intelektualaca u državi je stalo u obranu benda, pa bend nastavlja s radom.

Četvrti, posljednji album u staroj garnituri benda “Male priče o velikoj ljubavi” izlazi 1988. godine, također u izdanju sarajevskog Diskotona. Bend u ovom albumu kao da može predvidjeti skorašnji raspad države, poglavito u pjesmama “Straža pored Prizrena” i “Kanjon Drine”, “Zvijezda nad Balkanom”. Osim tih pjesama, album donosi nastavak priče o Pišonji i Žugi (“Pišona i Žuga u paklu droge”), uhjebljenim bogatunčićima (“Guzonjin sin”), okret unutarnjim mislima (“Javi mi”) te dvije vrhunske ljubavne pjesme, “12 sati” i “Piccola storia de grande amore”.

imageUbrzo dolazi rat i Zabranjeno Pušenje u iskonskom obliku nestaje. Sejo Sexon ostaje u Sarajevu za vrijeme rata te radi ratnu Top listu nadrealista. Poslije odlazi u Zagreb, stvara novo Zabranjeno Pušenje, koje postiže dobar i zaslužen uspjeh (poglavito s albumima “Fildžan viška” i “Agent tajne sile”), te traje do danas. Druga kreativna polovica benda, Nenad Janković, odlazi u Beograd, stvara jedan album pod imenom Zabranjeno Pušenje, dok kasnije surađuje s Emirom Kusturicom u projektu “No Smoking Orchestra”.

Bend koji se isplati poslušati? Sigurno. Tagičnost ovog benda može se najviše pokazati u njegovom vokalu. Dok je Davor Sučić više-manje ostao vjeran sebi, i tako ostao Sejo Sexon, Nenad Janković nije bio te sreće, te bi ga svi protagonisti pjesama (Abid, Šeki, Selena, Pišonja, Žuga itd.) vjerovatno pljunuli u lice zbog veličanja Ratka Mladića, sarajlija koji postade antisarajlija.. Čak bi i dr. Nele Karajlić izanalizirao svoj srpsko-radikalni alter ego i zaključio poput Freuda da je sex korijen svega…, rasplakao se i otišao u sarajevsku noć…

(objavljeno u Vrgoračkim novinama ožujak 2011.)

Ček dis aut