Irena Žilić – Days of innocence (EP)

Oglas

[one_half][/one_half]

Datum izdanja: 25.12.2012.
Izdavač: DIY
Žanr: acoustic, indie, folk
Moja ocjena: 9/10

U posljednje se vrijeme često može čuti ime nove kantautorice Irene Žilić iz razloga što, uz nastupe koji se nižu, stvara uistinu izvrsnu glazbu. Toplo preporučam da više puta preslušate ove četiri autorske pjesme s njenog prvog EP-ja kako bi vam se potpuno uvukle pod kožu te kako bi se našli u situaciji da ih vi pjevušite i da vam jednostavno ne izlaze iz ušiju. Nakon dva odslušana koncerta (jedan u Tvornici, jedan u Zelenoj Dvorani u Zaboku), za njene pjesme mogu reći da zaista zvuče svjetski te da sama Irena odašilje neku vrstu pozitivne energije, prirodnosti i skromnosti dok prebire žice gitare i pjeva. Veoma simpatično lice koje svojim glasom podsjeća na kombinaciju Norah Jones, Katie Melue te Amy Macdonald…

Prva pjesma „By my side“ jedina je praćena i drugim instrumentima, za što su zaslužni Petar Jurmann na basu, Bruna Matić na bubnjevima i San Mikulec na električnoj gitari, te je odličan uvod u početak EP-ja. Laganija na početku uz pratnju samo akustične gitare, a kasnije simultano s ritmikom bubnjeva i basa malo intenzivnija, posjeduje posebnu čar u dijelovima zadržanih viših tonova („in my arms“/„in my dreams“) i melodije na električnoj gitari te je pravi singl ljubavne tematike.

„Days of innocence“ uz back vokale počinje ugodnim rezoniranjem glasa nakon kojeg slijedi još jedna priča za koju sama kaže da govori o djetinjstvu. Uz divan tekst, gitara također dolazi do posebnog izražaja na par dijelova gdje svira na višim pragovima, a glas odlazi u najvišu dionicu u stihu „so much more“ koja odaje snažne vokalne mogućnosti ove mlade kantautorice.

Meni je osobno najdraža treća po redu – „Autumn delight“ gdje mi se najviše sviđa početak u kojima se može čuti arpeggio iza kojeg lagano slijede ponovno predivni stihovi s obiljem metafora ukrašenih čistom i ugodnom bojom glasa. „Whatever feels right“ kao zadnja pjesma koja zaokružuje misaonu cjelinu s bržim ritmom sviranja na početku te raspjevavanjem na kraju čini ovaj EP odličnom mješavinom raznoraznih tehnika te maštovitosti autorice koja ima potencijala zasjati i izvan Hrvatske, a engleski kao jezik njenih tekstova će joj zasigurno pomoći u tome.

Ono što je također odlično i pohvalno je činjenica što svira u različitim tonalitetima i što se poigrava s raznovrsnim akordima jer tako glazba zvuči suvereno i drugačije od onog svakodnevnog na što smo navikli. Uz odgovarajuće visoke i niže tonove, iskrene tekstove, pogađa ravno u sridu te se čuje i osjeti kako je sve lijepo i promišljeno napravljeno. Smatram da je odabir samo akustične gitare kao glazbene podloge jako dobar jer tako njen glas još i bolje dolazi do izražaja i ni u jednom trenutku nije zasjenjen preglasnim instumentima, a čuje se ta jedinstvena čistoća i nježnost boje glasa.

U svakom slučaju, bilo bi ju jako lijepo čuti i na nekom solo-koncertu, ali dok takvu priliku svi čekamo, požurite i nabavite kartu za koncert benda „Nežni Dalibor“ u koji će vas ona uvesti ovim, ali i drugim novim pjesmama te pokojom obradom (http://www.facebook.com/events/151961928299919/?ref=2).

Oglas