Kvartet Duška GOJKOVIĆA u Lisinskom

Oglas

gojkovich

piše: Dinko Husadžić Sansky

Iako je u istoj večeri (petak 13.01.2012.), u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinkog nastupao i Glenn Miller Orchestra; u Maloj dvorani, zahvaljujući organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, okupili su se štovatelji jednog od najboljih jazz trubača i krilničara današnjice. Baštinik Milesa Davisa, Dizzyja Gillespia i finog bebopa u koji je uspješno utkao svoju slavensku dušu i note ovih prostora, ali pokazujući naklonost i ritmovima Južne Amerike…i sam velikan i legenda koja je ucrtala značajne trenutke svjetskog jazza, Duško Gojković je očekivano održao odličan koncert ne ostavljajući mjesta dvojbi koje od večerašnjih događanja u Lisinskom odabrati.

Predstavio je glazbenike u svojem kvartetu – pijanista Renata Chicca koji je i profesor na jazz akademiji u Grazu, kontrabasista Hansa Strassera i bubnjara Maria Gonzia. Sve odlični glazbenici koji u potpunosti razumiju i prate maestra Gojkovića, upoznati s njegovim grandioznim opusom i karijerom dužom od godina života mnogih nazočnih.

Nedavno je Gojković proslavio osamdeseti rođendan no u sviranju se to osjeti samo još boljom izvedbom, a prisjetio se i svojeg zadnjeg zagrebačkog nastupa, pred deset godina. Nije propustio pozdraviti u publici svojeg zagrebačkog trubačkog kolegu i velikana našeg jazza Ladislava Fidrija Lacija, a pokojnom Bošku Petroviću posvetio je vrlo sentimentalnu baladu.

Milesovsku baštinu osjetili smo i u Gojkovićevoj skladbi «Saint Germain du Pres», nastaloj u Parizu, u kojoj se osjeti upravo onaj Milesov ton kakav je Miles ostvario radeći glazbu za glasoviti film «Ascenseur pour l’echafaud» Louisa Mallea. Takav ton nije lako postići bez upadanja u manirizam, ali Gojkoviću to uspijeva. Ističući Milesovu pomoć dok je živio u New Yorku, Gojković nam je odsvirao i svoju «Ballad For Miles», posvećenu velikom uzoru i učitelju.

Puno prostora dao je svojim glazbenicima – kontrabastist se mogao razmahati i oduševiti publiku na Paul Chembersovoj «Bass Blues», a bubnjar Gonzi dobio je prostora za sjajne solo dionice u Kenny Dorhamovoj «Lotus Blossom». Pijanist Renato Chicco, demonstrirajući jarrettovsku «lakoću», odsvirao je fino u formi tria, u drugom setu, kad se Duško malo povukao s pozornice.

Nije izostala niti skladba «Inga», fina posveta supruzi, a cijelu priču Gojković je zaokruživao spontanom, nadahnutom i vrlo šarmantnom komunikacijom s publikom. Izuzmemo li malu stanku između dva seta, riječ je o više od dva sata svirke koja je zbilja opravdala sva očekivanja. Duško Gojković nam ne bi niti ponudio manje od očekivanog.

Ček dis aut