Oglas

Pridjevi su riječi kojima se izriče svojstvo predmeta ili pojava. Pridjevi suzuju opseg značenja riječi kojima se pridijevaju. No, Pridjevi hrvatsku glazbenu scenu oplemenjuju u svoj širini svog glazbenog i kreativnog stvaralaštva koje nadilazi nametnuta stilska i izvedbena ograničenja.

Atmosferična mješavina zarazne sanjive psihodelije i plesnog groovea zavukla se pod kožu i publici i kritici, a svojim zavodljivim melodijama osvojili su i američku izdavačku kuću Trouble In Mind, koja je objavila njihovo studijsko izdanje tek godinu dana nakon što je svjetlo dana ugledalo putem Bandcampa u izdanju labinske nezavisne izdavačke kuće OSA MEDIA.

Okosnicu glazbenog kolektiva čine kantautorice Nina Romić i Ivana Picek, Ivan Levi Levačić i Erol Zejnilović (članovi ABOP-a i Kriesa) te Andrija Santro iz sastava Bamwise, dok je kreativni mastermind sastava Dino Santaleza koji je ususret nastupu na gotovo rasprodanom jubilarnom izdanju Ferragosto JAM festivala s nama podijelio detalj više o kreativnom sjedinjavanju ovih iznimnih glazbenih individua, njihovom eponimnom studijskom prvijencu i nekonvencionalnom pristupu u glazbenom i umjetničkom izražavanju. 

Kao relativno novo ime na glazbenoj sceni, Pridjevi su svoju deklinaciju 2013. započeli s Ninom, Ivanom i tobom, da bi vam se potom pridružili Ivan, Erol i Andrija. U kojoj se fazi danas trenutno nalaze Pridjevi?

Dino Santaleza: U fazi „imam sjebano koljeno koje mi onemogućava hodanje, rad i razmišljanje i moram čekati bar šest mjeseci operaciju“.

Poimenice, svatko od vas ostavio je nezanemariv trag na nezavisnoj glazbenoj sceni, što svojim autorskim angažmanom u brojnim projektima, što u ostalim aspektima njezinih umjetničkih tekovina – od produkcije, vizualne realizacije do organizacije festivala. Ivana je doživjela metamorfozu uspješnim samostalnim albumom “Časna lubanjska”, Nina radi na svom četvrtom studijskom izdanju uz nesebičan angažman u projektu Začarana Močvara, Andrija je objavio album prvijenac s dub reggae kolektivom Bamwise, ti si nam predstavio Para Lele i potpomagao projekte poput Trees Of Maine i Nellcote, Ivan doprinosi renesansi jazza i suvremene klupske scene uz Chui i ABOP, on i Erol iščekuju službenu objavu novog albuma etno senzacije Kries… Otkrijte nam na čemu ste još radili proteklih godinu dana? Što smo propustili, a što ste nam skrivali?

Dino Santaleza: Ja sam se bavio video spotovima, animacijama i isprobavanjem sintića. Ne znam ni ja šta je sve skriveno na mom laptopu. Folders within folders…folderception! Super mi je suradnja s Valentino Bošković, to mi je k’o da sam surađivao s Beatlesima. Ubrzo izlazi i album Para Lele koji sam radio sa Lukom Šipetićem iz benda NLV koji isto nastupaju na Ferragostu.

Ti si često prozivan kao glavni krivac za okupljanje ovog zanimljivog kolektiva. Što vas je potaknulo na ovo kreativno sjedinjavanje?

Dino Santaleza: Povezao sam se s Ivanom i Ninom kao njihov fan pa, kad sam skužio da su za akciju, spotaknuo se i pao u album. A za okupljanje Pridjevi live banda zaslužni su Levi i Erol koji su me kidnapirali iz Labina i rekli da se to mora svirati. Ja rekoh – Ok…

Fokus na kreativan proces i nekonvencionalno promišljanje glazbe i umjetnosti kao takve moglo bi se nazvati zajedničkim nazivnikom članova ovog kolektiva? Što vas spaja, a što vas razdvaja?

Dino Santaleza: Ja sam zbunjen, šutljiv, odsutan duhom, nepoduzetan, a ostatak benda krase suprotni pridjevi pa se valjda tako nadopunjavamo, haha.

Na sceni ste se pojavili bez najave, bez prethodno održanih svirki i 2014. zaskočili nas iznimnim albumom koji je zaradio pohvale kritike ne samo na lokalnoj već i na svjetskoj razini, što je rezultiralo i objavom albuma preko američke etikete Trouble In Mind godinu dana kasnije. Jeste li ostali zatečeni ovakvim rezultatom s obzirom na vaš samozatajni i minimalistički modus operandi?

Dino Santaleza: Meni je u planu bilo samo napraviti album. Nisam razmišljao dalje od toga, ali evo – na kraju je album sam našao svoj put.

Pridjevi, naslovnica albuma

Kad smo kod kreativnog inputa, ti si zaslužan i za grafičko rješenje vašeg prvijenca. Je li asocijacija na Thorgersona slučajna ili se radi o svojevrsnom hommageu ovom jedinstvenom umjetniku?

Dino Santaleza: Što se tiče covera albuma, radi se o hommageu Rene Magritteu na čiju se nadrealnu melankoliju furao Thorgerson. Tako da je posveta njegovom radu ipak indirektna.

Hipnotizirajući element vašeg zvuka poslužili su kao temelj argumentacije vaše povezanosti sa svjetskom psihodeličnom umjetnošću pa vas je tako James Christopher Monger usporedio s nekim od najvećih imena psihodeličnog rocka kao što su Os Mutantes, ali i s Tinariwenom te rock nadama Temples. Iz vaše perspektive, u kojoj mjeri su takve konstatacije točne?

Dino Santaleza: Nemam neki plan kad radim muziku ili bilo šta u smislu da želim da zvuči kao ovo ili ono, nego idem provozati sebe kroz neki svijet, a pjesme, slike i spotovi su kao nekakve fotke i suveniri s tih putovanja. Ako gospon kaže da podsjeća na Os Mutantes onda super!

Neuhvatljivost je još jedan od elemenata koji se isprepliću s vašom pojavom na sceni pa shodno tomu moram priupitati, možemo li uz nadolazeće nastupe na tuzemnim festivalima očekivati i kakve novosti po pitanju novog materijala?

Dino Santaleza: Već neko vrijeme sviramo nove stvari na nastupima, a album čeka da svijet bude spreman.

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Oglas