Putovanje u prošlost s braćom Cavalera

Oglas

cavalera-3

Piše: Marko Mrkobrad

U subotu 12.11., publika u zagrebačkoj Tvornici kulture imala je priliku prvi put svjedočiti zajedničkom nastupu braće Cavalera u Hrvatskoj, u sklopu njihove „Return to Roots“ turneje. Kao što i samo ime sugerira, povodom 20. godišnjice izdanja, odsvirali su kultni Sepulturin album „Roots“ u cijelosti.

Iako je Max već nekoliko puta bio ovdje sa svojim Soulflyem, a Igor sad već davne 2003. sa Sepulturom, ovo je prvi put da smo ih mogli vidjeti zajedno na istoj pozornici kod nas. Mada će većini vjerojatno raniji uratci biti prva asocijacija na kultni bend, „Roots“ je album koji je označio kraj prelaska sa ranije, thrash faze, na nešto sporiji ritam i dublji zvuk, s jakim primjesama groovea, industriala, kao i snažnim tribal utjecajima iz njihovog rodnog Brazila. Također, iako je taj prelazak djelomično započet na prethodniku „Chaos A.D.“-u, „Roots“ je ujedno i posljednji album na kojem je Max sudjelovao prije napuštanja benda, pa eto još jednog razloga da ga se odsvira.

cavalera-5

Pošto je koncert pao na vikend, uz solidnu cijenu karte (bar u usporedbi sa sličnim događajima i nerijetko paprenim cijenama) za očekivati je bila dobra posjećenost. I doista, kako je predgrupa Katran završila sa zagrijavanjem publike, tako je broj ljudi samo nastavljao rasti i rasti. Dupkom ispunjena Tvornica još je jednom pokazala koliko brojnu i vjernu publiku Sepultura ima na ovim prostorima.

cavalera-6Braći su društvo na pozornici pravili Marc Rizzo na gitari i Johny Chow na basu, sadašnji i bivši članovi njihovog Cavalera Conspiracy projekta, kao i Soulflya. Samo Maxovo pojavljivanje na pozornici očekivano je izazvalo euforiju prije ijedne odsvirane note, a kad se ukazao i Igor, show je mogao početi. A započeli su odmah u glavu, sa naslovnom „Roots Bloody Roots“, što je bilo sasvim dovoljno da cijela dvorana podivlja i počne skakati. Tokom nastupa nekoliko je stvari upalo u oko. Igor i dalje rastura bubnjeve, čovjek nije izgubio ništa na vještini i brzini, i užitak ga je gledati jer očigledno voli to što radi. Max, s druge strane, vokalno već odavno nije na nekadašnjoj razini, ni približno. U njegovom glasu jednostavno nema više snage, čini se kao da mu nedostaje daha nakon prvih par riffova svake pjesme. No opet, to je bilo jasno svakome tko je bio na nekom od njegovih nastupa sa Soulflyem. E, pa čak i takav, s kojom kilom viška i 50. iza ugla, prividno nezaineresiran i umoran, čovjek upravlja publikom kao školarcima koji slijede svaki njegov mig. Bilo da ih zove na skakanje, mosh pit, circle pit preko cijelog podija, bilo da ih poput Mojsija razdvoji za wall of death, sve što zatraži i dobije, što dovoljno govori o statusu kojeg ima u metalu. Samom svojom pojavom dominira pozornicom i publikom, i već dugo nisam bio na koncertu na kojem je apsolutno cijeli parter skakao i pogao.

cavalera-2

Nakon što su odsvirali cijeli „Roots“ i povukli se s pozornice, svi su za bis očekivali neku staru uspješnicu, a činilo se da će to napokon i dobiti. Ali samo činilo, jer su prvi taktovi „From the Past Comes the Storms“ na kraju ispali samo draškanje i zajebancija Maxa i igora. Umjesto toga koncert je završio obradom sa „Procreation (of the Wicked)“ Celtic Frosta i „Ace of Spades“ Motörheada, kao i ubrzanom verzijom „Roots Bloody Roots“.

Ne znam koji bi na kraju bio zaključak ovog koncerta, osim da su svi koji su došli po svoju dozu nostalgije, taj šut i dobili, te vjerojatno poslije uredno spremili svoju izblijedjelu majicu Sepulture nazad na dno ormara, bar oni koji su bili te sreće da je majka prije 15 godina nije iskoristila za pranje prozora…

Ček dis aut