POP GALLAKSIJA | Motownovo carstvo soula šezdesetih (2/5): Veličanstvena ženska trojka

Najbolji albumi šezdesetih

The Supremes

Motownovo carstvo soula šezdesetih – 2. dio

Piše: Zlatko Gall

Veličanstvena ženska trojka

Ženski vokalni trio Supremes nisu bile samo najveći adut Motowna u šezdesetima već i najkomercijalniji američki izvođač čija je niska uspješnica s pet uzastopnih No 1 hitova ugrozila i primat Beatlesa.

Supremes – čije skladbe Peter Shapiro autor referentne „The Rough Guide To Soul and R&B“ naziva „zvukom mlade Amerike“ –  bile su ogledni primjerak Gordyjevog pop/soul crossovera. Mada se uspjeh nije dogodio preko noći, jer su Diana Ross, Mary Wilson i Florence Ballard karijeru počele još u pedesetima kao Primettes, tek debutom za Motown 1961. počinje njihov pravi uspon. Najprije u staroj maniri ženskih vokalnih grupa a onda – nakon prvog Top 40 hita „When The Lovelight Starts Shining Through His Eyes“ krajem 1963. s glavnim vokalom Diane Ross – u dobitnoj formuli križanja soula i popa. Već sredinom šezdesetih sa „Where Did Our Love Go“ skladbom hitmakerskog trojca  Holland – Dozier – Holland započinje niz od pet uzastopnih No 1 hitova. „Baby Love“, „Stop! In the Name of Love“, „Come See About Me“ i „Back in My Arms Again“ učvršćuju dobitnu formulu: elegantan Dianin vokal u prvom planu uz sjajne pozadinske vokale, pop melodije i polirana produkcija autorske trojke te  maštovita koreografija presudna za uspjeh na koncertima i televiziji.

Nakon 1965. Supremes ne dosežu sam vrh rang lista no njihovi singlovi poput “You Keep Me Hangin’ On“ i dalje su hitovi. Tijekom 1967. kad Motown napuštaju Holland, Dozier i Holland,  Florence Ballard u Supemesima mijenja Cindy Birdsong.  Promjena je dovela i do novog imena – Diana Ross & The Supremes koja potvrđuje poseban status Diane u Gordyjevom imperiju te predstavlja nultu točku u lansiranju njene samostalne karijere 1969.

Kao i svakom Motownovom top izvođaču i Supremesima su sukladno Gordyjevoj strategiji albume odredili singlovi odnosno hitovi. Ipak mada prvenstveno izvođači za singl ploče snimile su dovoljno kvalitetnog materijala da bi se popunio i cijeli album. Tako je drugi album  „Where Did Our Love Go?“ iz 1964. imao rane uspješnice ali i B-strane singlova iz 1963. i 1964. poput naslovne teme, „Baby Love“, „Come See About Me“, „When The Lovelight Starts Shining Through His Eyes“, „A Breathtaking Guy“ i „Run, Run, Run“.

Zajednička svim brojevima bila su srastanja vrsnih pop melodija koje su bile dopadljive uhu i bijele i crne publike s elementima rock and rolla s kraja pedesetih, uletima puhača – no mnogo manje nego li kod izvođača južnjačkog sola, iznimne ritam sekcije vrsnih studijskih glazbenika te diskretnih stilizacija pobranih od britanskih „invazijskih“ snaga.  Pokazao je sve to još i više (već šesti) album iz 1965. znakovitog imena „More Hits By The Supremes“ s ravnopravnim fotografijama svih triju pjevačica na omotu albuma i, naravno, hitovima „Stop! In The Name Of Love“, „Back In My Arms Again“ te iznimnim brojevima Hollanda-Doziera-Hollanda poput lepršave prozračne pop balade „Whisper You Love Me Boy“, „The Only Time I’m Happy“ s elementima spectorovske produkcije te sladunjavom no dramatičnom „He Holds His Own“. U takvom društvu bljesnule su i stara „Ask Any Girl“ s natruhama orbisonovskih rješenja te brza i energična „Mother Dear“ po već ustaljenoj hit špranci rješenja za up-tempo skladbe s potpisom autorske trojke. Godinu kasnije izlaze još dva odlična albuma: „I Hear A Symphony“ te „Supremes A’ Go-Go“. Prvi je pravi biser i u diskografiji Supremesa i Motownovom katalogu šezdesetih; album novih zgoditaka autorske trojke poput naslovnog broja, „Any Girl In Love (Knows What I’m Going Through)“, „My World Is Empty Without You“ ili sjajne zaključne „He’s All I Got“ te covera i pozajmica poput „Uncahined Melody“, „Yesterday“ Beatlesa te „A Lovers Concerto“ (građene na pozajmici Bacha). Nešto slabije su bile verzije sladunjavih raskošno orkestriranih brojeva „velike američke pjesmarice“: „Stranger in Paradise“ no i ona s iznimnim pozadinskim vokalima, „With A Song In My Heart“, „Without A Song“ i „Wonderful, Wonderful“.

„Supremes A’ Go-Go“ objavljen u kolovozu 1966. nije bio samo album koji je na Billboardovoj rang listi proveo šezdeset tjedana te bio prodan u više od 3,5 milijuna primjeraka već i prvi „broj jedan“ album  neke ženske vokalne skupine. Po već provjerenoj špranci imao je dva mega hita („Love Is Like An Itching In My Heart“ i „You Can’t Hurry Love“) te covere soul brojeva poput onih Four Topsa  „Baby I Need Your Loving“, „I Can’t Help Myself (Sugar Pie Honey Bunch)“ i „Shake Me, Wake Me (When It’s Over)“, hita Temptationsa („Get Ready“), Marthe and the Vandellas („Come And Get These Memories“), The Isley Brothersa („This Old Heart Of Mine (Is Weak for You)“) ali i pop hitova. Među njima standard Nancy Sinatra „These Boots Are Made For Walkin’“.