EKV – Oni nisu imali razloga da ostanu kraj nas

ekatarina1

piše: Petar Hrstić

U nekolicini rock sastava koji su proizašli na ovim prostorima u osamdesetima, možda najartističkiji bend, kao i bend s najdubljom tematikom boli, ljubavi i nade jest Ekatarina Velika. Genijalnost tekstopisca, vokala i glavnog gitarista Milana Mladenovića (tekstovima koji tako čvrste pojmove kao ljubav, zid, krug, srce itd. pretvara u beskonačan zbroj feelinga u glavi i širi interpretaciju pjesme poput najvećih pjesnika ekspresionizma), senzibilnost Margite Stefanović – Magi (žena koja je klavijature pretvarala u prepoznatljiv, mističan element grupe), prodornost Bojana Pečara (bas koji daje potrebnu dubinu i pozadinu muzici) te nebrojen broj bubnjara koji profilirali kroz bend (spomenut ću Ivicu Vdovića – Vda kao istaknutog umjetnika koji je preko bubnjeva otvarao nove obzore ritma) čine spoj koji je jedinstven za ovaj dio Europe, spoj koji glazbene elemente stvara i razbija, stvarajući ugođaj koji i cvjeta i krvari, koji oživljava i ubija. Hladna činjenica da svi prethodno navedeni glazbenici nisu više među nama samo potvrđuje „rušilačko stvaralaštvo“ EKV-a.

imagePovijest grupe seže u 1982. godinu, kad bivši pjevač i gitarist grupe Šarlo Akrobata, Milan Mladenović, i gitarist Dragomir Mihajlović Gagi oformljuju grupu „Katarina II“.Bendu se pridružuju klavijaturistica Margita Stefanović Magi, basist Bojan Pečar, i bivši bubnjar Šarle, Ivica Vdović Vd. U tom sastavu izdaju i prvi album „Katarina II“ 1984. godine. Album je donio novi, svjež, zapadnjački art rock zvuk, kao i par hitova poput „Aut“, „Jesen“, „Radostan dan“. Nedugo nakon izdavanja prvog albuma, mijenja se sastav grupe: Ivica Vdović izlazi iz benda, Gagi odlazi na odsluženje vojnog roka, te na njegovo mjesto dolazi Ivan Fece Firči. Zbog autorskih prava (Gagi, koji je posjedovao prava na ime benda, nakon vojske izlazi iz Katarine) grupa mijenja ime u Ekatarina Velika. Milan je tada izjavio da je promjena imena pokazuje ostatak starog, ali i prelazak u noviji zvuk.

EKV izdaje svoj drugi album 1985. godine pod nazivom „Ekatarina Velika“. Album donosi veću otvorenost prema publici, ali dovoljna doza psihodelije drži odmak od klasičnog rock mainstreama u bivšoj državi. Ploča je donijela hitove „Tattoo“, „Modro i zeleno“, i vjerojatno najveći singl na albumu „Oči boje meda“ za koji je snimljen i kritički hvaljen spot.

imageNakon „Ekatarine Velike“ slijedi najuspješniji album, „S vetrom uz lice“ 1986. godine. Taj album definitivno dovodi grupu do dovoljno zaslužene popularnosti, donoseći hitove kao što su „Kao da je bilo nekad“, „Novac u rukama“, „Stvaran svet oko mene“ i možda najveći hit EKV – a, „Ti si sav moj bol“, pjesmu koja sigurno može stati uz bok najvećim pjesmama bivše države, ako ne i svjetske scene. U to vrijeme, nedugo nakon izdavanja albuma, grupu napušta Ivan Fece, a na njegovo mjesto dolazi Ivan Ranković Raka. Iste godine izlazi i live album „EKV 1986 LIVE“ snimljen u zagrebačkom Kulušiću.

Album „Ljubav“ objavljen 1987. godine, opet donosi promjene u sastavu grupe. Iz benda izlazi Ivan Raković Raka, an na mjesto bubnjara dolazi Srđan Todorović iz „Discipline Kičme“. Album producira Australac grčkog podrijetla Theodore Yanni, gitare su dosta pojačanije,album je emotivniji od prethodnika, ploča donosi hitove kao „Ljubav“, „7 dana“,“Zemlja“.

„Samo par godina za nas“ 1989. godine posljednji je album sa Bojanom Pečarom kao basistom koji odlazi u London. Odlika albuma je mračniji zvuk, kao da predosjeća neka lošija i turbulentnija vremena. „Srce“, „Samo par godina za nas“, „Amerika“ i „Krug“ glavni su singlovi albuma. Nakon tog albuma odlazi i Srđan Todorović.

imageDva posljednja albuma donose lagan pad u kreativnosti, premda su još uvijek kvalitetni. „Dum dum“ 1991. i „Neko nas posmatra“ 1993. godine prikazuju laganu nostalgiju za prošlim vremenom i situaciju u Beogradu za vrijeme rata na ovim prostorima. Albumi su dobro producirani, a singlovi kao „Dum dum“, „Jadransko more“, „Anestezija“ itd. stvaraju doživljaj posurnulog grada u ozračju loših vremena. U bend dolaze Marko Milivojević na bubnjevima i Dragiša Uskoković na bas gitari, kao i Bata Božanić na basu na albumu “Dum dum“.

Ako je jedan pojam vezan za EKV, osim vrhunske kreativnosti i glazbe, to je smrt. Prvi bubnjar Ivica Vdović umire 1992. godine (još nerazjašnjeno je li od droge ili AIDS – a),Milan Mladenović 1994. godine od raka pankreasa,Bojan Pečar umire 1998. godine, a posljednju stranicu ispisuje Margita Stefanović preminuvši 2003. vjerovatno od posljedica narkotika.

Premda ih dugovječan život nije obilježio, EKV postoji i danas. Dvije akcije obilježile su postekvovsku eru. Ekv Revisited, preformance koji pod vodstvom Ivice Fece Firčija upoznaje mlađe generacije sa glazbom EKV – a, i EKV Tribute koji organiziraju preživjeli članovi grupe. No, da i takve akcije ne postoje, EKV je zračio u svojoj eri kvalitetom koja isijava i danas. Dok god postoje slušalice koje puštaju zvuk ove beogradske grupe, dok postoji prašnjava ploča koja čeka potez igle ili zvučnici koji ispunjavaju prostor osamljene sobe ili nekog kluba, EKV će živjeti kao nada, kao govor, kao more…

Albumi
  • “Katarina II ” (RTV LJ, 1983.) – kao Katarina II
  • “Ekatarina Velika” (RTV LJ, 1984.)
  • “S’ vetrom uz lice” (RTV LJ, 1985.)
  • “EKV 86 LIVE” (RTV LJ.) – uživo
  • “Ljubav” (PGP-RTB, 1987.)
  • “Live ’88” (Global music – uživo 1988.)
  • “Samo par godina za nas” (PGP-RTB, 1988.)
  • “Dum dum” (PGP-RTB, 1991.)
  • “Kao u snu: EKV Live ’91.” (EKV Records.) – uživo
  • “Neko nas posmatra” (PGP-RTS, 1993.)
Kompilacije
  • “Kao nada, kao govor, kao more” (PGP-RTS, 1998.)
  • “Kao da je bilo nekad – posvećeno Milanu Mladenoviću” (Circle Records, 2002.)

(objavljeno u Vrgoračkim novinama studeni 2010.)

Ček dis aut